Uzorak krvi se uzima iz vene na ruci.

Ako je potreban vremenski uzorak urina, od Vas će se tražiti da sačuvate sav urin u određenom vremenskom periodu (obično 24 sata).

Ako radite krvni test za fosfor, nećete morati slijediti nikakve posebne pripreme za test.

Međutim, ako se radite fosfor test u sklopu panela, možda ćete morati postiti prije vađenja krvi ili ćete morati privremeno prestati uzimati određene lijekove.

Ako radite test fosfora u urinu, onda se najbolje posavjetovati sa laboratorijom jer se najčešće koristi 24-satni uzorak urina.

U LABOS laboratoriji možete uraditi dvije vrste testa na fosfor:

• Fosfor (neorganski) – 7 KM
• Fosfor (neorganski u 24h urinu) – 10 KM

Fosfor koji nam je potreban unosimo hranom koju jedemo.

Nalazi se u mnogim namirnicama i lako se apsorbira u probavnom traktu. Većina tjelesnih fosfata u kombinaciji s kalcijem pomaže u formiranju kostiju i zuba. Manje količine nalaze se u mišićnom i nervnom tkivu. Ostatak se nalazi unutar ćelija u cijelom tijelu, gdje se uglavnom koriste za skladištenje energije.

Normalno, samo oko 1% ukupnih tjelesnih fosfata prisutno je u krvi. Veliki izbor namirnica, poput graha, graška i oraha, žitarica, mliječnih proizvoda, jaja, govedine, piletine i ribe, sadrži značajne količine fosfora. Tijelo održava nivo fosfora/fosfata u krvi regulirajući koliko se fosfora apsorbira iz crijeva i koliko se izlučuje putem bubrega. Na nivo fosfata utiče i interakcija paratiroidnog hormona (PTH), kalcijuma i vitamina D.

Nedostaci fosfora (hipofosfatemija) mogu se primijetiti zbog pothranjenosti, malapsorpcije, neravnoteže kiselinsko-bazne ravnoteže (pH), povećanog kalcija u krvi i s poremećajima koji utječu na funkciju bubrega.

Višak fosfora (hiperfosfatemija) može se vidjeti s povećanim unosom minerala, niskim kalcijem u krvi i s disfunkcijom bubrega.

Neko s blagim do umjerenim nedostatkom fosfora često nema simptome. Uz ozbiljan nedostatak fosfora, simptomi mogu uključivati ​​slabost mišića i zbunjenost. Ekstremni višak fosfora može uzrokovati simptome slične onima kod niskog kalcija, uključujući grčeve u mišićima, zbunjenost, pa čak i napade.

Test fosfora najčešće se naručuje zajedno s drugim testovima, poput onih za kalcij, paratiroidni hormon (PTH) i/ili vitamin D, kako bi se pomoglo dijagnosticirati i/ili pratiti liječenje različitih stanja koja uzrokuju neravnotežu kalcija i fosfora.

Dok se testovi fosfora najčešće provode na uzorcima krvi, fosfor se ponekad mjeri u uzorcima urina kako bi se nadziralo njegovo izlučivanje putem bubrega.

Budući da blago abnormalne nivoi fosfora obično ne izazivaju simptome, ispitivanje fosfora se obično provodi u skladu s abnormalnim testom kalcija i/ili kada su prisutni simptomi abnormalnog kalcija, poput umora, slabosti mišića, grčeva ili problema s kostima.

Testiranje fosfora može se također naručiti zajedno s drugim testovima ako simptomi ukazuju na bubrežne i gastrointestinalne poremećaje.

Kada se otkriju stanja koja uzrokuju abnormalne nivoe fosfora i/ili kalcija, u redovitim intervalima se može naručiti testiranje oboje radi praćenja učinkovitosti liječenja.

Nizak nivo fosfora (hipofosfatemija) u krvi može biti posljedica ili povezan sa:

• Povećan kalcij u krvi (hiperkalcemija), posebno zbog hiperparatiroidizma;
• Prekomjerna upotreba diuretika;
• Neuhranjenost;
• Alkoholizam;
• Teške opekotine;
• Dijabetička ketoacidoza (nakon liječenja);
• Hipotireoza;
• Smanjen kalij u krvi (hipokalemija);
• Hronična upotreba antacid;
• Rahitis i osteomalacija (zbog nedostatka vitamina D).

Više koncentracije fosfora u krvi od normalnih (hiperfosfatemija) u krvi mogu biti posljedica ili povezane sa:

• Otkazivanja bubrega;
• Bolest jetre;
• Hipoparatireoidizam;
• Dijabetička ketoacidoza (kada se prvi put vidi);
• Povećan unos hranom (dodatak fosfata).

Abnormalno visoki nivoi fosfora mogu dovesti do oštećenja organa zbog kalcifikacije, taloženja kalcijum fosfata u tkivima. To je, međutim, rijetko i češće je da visoki nivo fosfora dovodi do kardiovaskularnih bolesti ili osteoporoze.

Nivoi fosfata obično su veći kod djece nego kod odraslih jer im kosti aktivno rastu.

Niski nivoi fosfata u djece mogu inhibirati rast kostiju, a visoki nivoi mogu biti pokazatelj stanja koje narušava tjelesnu ravnotežu minerala.

Bezalkoholna pića i prethodno zapakirana hrana imaju visok sadržaj fosfora, za koji neki nutricionisti vjeruju da doprinosi prekomjernoj konzumaciji fosfora. Na nivo fosfora u krvi i urinu može uticati upotreba klistira i laksativa koji sadrže natrijum fosfat, višak dodataka vitamina D u ishrani i intravenozna primena glukoze.

Abnormalni nivoi fosfora obično se otkrivaju zbog povezanosti i utjecaja na nivo kalcija. Kalcij se rutinski testira kao dio sveobuhvatnog metaboličkog panela (SMP) i osnovnog metaboličkog panela (OMP), koji se često naručuju kao dio zdravstvenog pregleda. Ako imate abnormalan nivo kalcijuma, Vaš doktor će obično provjeriti Vaš nivo fosfora.

Da, ali samo oko 50% fosfora u biljnim izvorima, poput graha, leće, žitarica, kikirikija i badema, dostupno je tijelu jer nam nedostaju enzimi za njegovu obradu. Izuzetak od ovoga je hljeb od kvasca jer kvasac osigurava potrebne enzime.