Uzorak krvi se uzima iz vene na ruci.

Ako je potrebno prikupljanje urina, uzima se 24-satni uzorak urina ili vremenski skraćeno prikupljanje urina. Ponekad se može koristiti nasumično prikupljanje urina, iako se preferira vremensko prikupljanje.

Trenutne prakse ne zahtijevaju pripreme.

Možda ćete biti upućeni da prestanete uzimati određene lijekove, poput litija, antacida, diuretika i suplemenata vitamina D, između ostalog, kako biste osigurali najtačnije rezultate testa.

U LABOS laboratoriji možete uraditi tri vrste kalcijuma testa:

• Kalcijum (ukupni) – 7 KM
• Kalcijum (jonizovani) – 15 KM
• Kalcijum (u 24h urinu) – 10 KM

Posjetite LABOS laboratoriju na lokaciji Tešanjska 1. ili nas kontaktirajte pozivom na broj tel. +387 33 549-532.

Oko 99% kalcija nalazi se složeno u kostima, dok preostalih 1% cirkulira u krvi. Nivoi kalcijuma su strogo kontrolisani; ako se premalo apsorbira ili unese, ili ako postoji višak gubitka putem bubrega ili crijeva, kalcij se uzima iz kosti radi održavanja koncentracije u krvi. Otprilike polovica kalcija u krvi je “slobodna” i metabolički je aktivna. Preostala polovica je “vezana” za bjelančevine, prvenstveno albumin i u manjem dijelu globulina, s manjom količinom kompleksiranom na anione, poput fosfata, a ti vezani i kompleksni oblici su metabolički neaktivni.

Postoje dva testa za mjerenje kalcija u krvi. Test ukupnog kalcija mjeri i slobodne i vezane oblike. Test ioniziranim kalcijem mjeri samo slobodni, metabolički aktivni oblik.

Neki dio kalcija se svakodnevno gubi iz tijela, bubrezi ga filtriraju iz krvi i izlučuju u urin i znoj. Mjerenje količine kalcija u urinu koristi se za utvrđivanje koliko kalcija bubrezi eliminiraju.

Test se inače radi zbog  ispitivanje kalcija u krvi radi pregleda, dijagnosticiranja i praćenja niza stanja koja se odnose na kosti, srce, živce, bubrege i zube. Test se može naručiti i ako osoba ima simptome paratiroidnog poremećaja, malapsorpcije ili preaktivne štitnjače.

Ukupni nivo kalcija često se mjeri kao dio rutinskog zdravstvenog pregleda. Uključen je u prošireni paket analiza, bubrežni paket analiza ili standard paket analiza ili u grupe testova koji se izvode zajedno radi dijagnosticiranja ili praćenja različitih stanja.

Kada se dobije abnormalan ukupni rezultat kalcija, to se smatra pokazateljem temeljnog problema. Kako bi se dijagnosticirao osnovni problem, često se provode dodatni testovi za mjerenje ioniziranog kalcija, kalcija u urinu, fosfora, magnezija, vitamina D, paratiroidnog hormona (PTH) i peptida povezanog s PTH (PTHrP). PTH i vitamin D odgovorni su za održavanje koncentracije kalcija u krvi u uskom rasponu vrijednosti.

Ako je kalcij u krvi abnormalan, zajedničko mjerenje kalcija i PTH može pomoći u utvrđivanju funkcioniraju li paratiroidne žlijezde normalno. Mjerenje kalcija u urinu može pomoći u utvrđivanju izlučuju li bubrezi odgovarajuću količinu kalcija, a ispitivanje vitamina D, fosfora i/ili magnezija može pomoći u utvrđivanju postoje li drugi nedostaci ili viškovi. Često je ravnoteža između ovih različitih tvari (i promjene u njima) jednako važna kao i koncentracije.

Kalcij se može koristiti kao dijagnostički test ako osoba ima simptome koji ukazuju na:

• Bubrežno kamenje;
• Bolest kostiju;
• Neurološki poremećaji.

Ukupni kalcij je krvni test koji se najčešće naručuje za procjenu statusa kalcija. U većini slučajeva to je dobar odraz količine slobodnog kalcija prisutnog u krvi jer je ravnoteža između slobodnog i vezanog obično stabilna i predvidljiva. Međutim, kod nekih ljudi ravnoteža između slobodnog i vezanog kalcija je poremećena, a ukupni kalcij nije dobar odraz statusa kalcija. U tim okolnostima može biti potrebno mjerenje joniziranog kalcija. Neka stanja u kojima bi ionizirani kalcij trebao biti test izbora su: kritično bolesni, oni koji primaju transfuziju krvi ili intravenozne tekućine, pacijenti na teškim operacijama i ljudi s abnormalnostima proteina u krvi, poput niskog albumina.

Velike fluktuacije ioniziranog kalcija mogu uzrokovati usporavanje rada srca ili prebrzo kucanje, mogu uzrokovati grčenje mišića (tetanija) i mogu uzrokovati zabunu ili čak komu. Kod kritično bolesnih može biti izuzetno važno pratiti nivo ioniziranog kalcija kako bi se moglo liječiti i spriječiti ozbiljne komplikacije.

Test kalcija u krvi često se naručuje kada se osoba podvrgne općem liječničkom pregledu. Obično je uključen u metaboličke panele kao dio rutinskog zdravstvenog pregleda.

Mnogi ljudi nemaju simptome visokog ili niskog kalcija sve dok njihov nivo nije jako izvan raspona. Zdravstveni radnik može naručiti test kalcija ako neko ima:

• Bolesti bubrega, jer je nizak kalcijum posebno čest kod osoba sa zatajenjem bubrega;
• Simptomi visokog kalcija kao što su umor, slabost, gubitak apetita, mučnina, povraćanje, zatvor, bol u trbuhu, učestalost mokrenja i povećana žeđ;
• Simptomi vrlo niskog kalcija kao što su grčevi u trbuhu, grčevi u mišićima ili trnci u prstima;
• Druge bolesti koje su povezane s abnormalnim kalcijem u krvi, poput bolesti štitnjače, paratiroidnih poremećaja, malapsorpcije, raka ili pothranjenosti.

Test joniziranog kalcija može se naručiti kada netko ima utrnulost oko usta i šaka i stopala te grčeve mišića u istim područjima. To mogu biti simptomi niskog nivoa ioniziranog kalcija. Međutim, kada nivoi kalcija polako padaju, mnogi ljudi uopće nemaju simptome.

Praćenje kalcija može biti potrebno kada osoba ima određene vrste raka (posebno dojke, pluća, glave i vrata, bubrega ili multiplog mijeloma), ima bolest bubrega ili joj je transplantiran bubreg. Praćenje može biti potrebno i kada se neko liječi zbog abnormalnih nivoa kalcija kako bi se procijenila efikasnost tretmana poput dodataka kalcija ili vitamina D.

Test kalcija u urinu može se naručiti ako neko ima simptome bubrežnih kamenaca, kao što je oštar bol u boku ili leđima oko bubrega, bol koji može napredovati do donjeg dijela trbuha i/ili krv u urinu.

Nivoi kalcijuma u krvi ne ukazuju na nivo kalcijuma u kostima, već koliko kalcijuma cirkuliše u krvi.

Apsorpcija, upotreba i izlučivanje kalcija reguliraju se i stabiliziraju povratnom spregom koja uključuje PTH i vitamin D. Stanja i bolesti koje remete regulaciju kalcija mogu uzrokovati neodgovarajuće akutno ili hronično povišenje ili smanjenje kalcija i dovesti do simptoma hiperkalcemije ili hipokalcemije.

U većini slučajeva mjeri se ukupni kalcij jer se test lakše izvodi od testa s ioniziranim kalcijem i ne zahtijeva posebno rukovanje uzorkom krvi. Ukupni kalcij obično je dobar odraz slobodnog kalcija, budući da su slobodni i vezani oblici tipično svaki oko polovice ukupnog. Međutim, budući da je otprilike polovica kalcija u krvi vezana za proteine, na ukupne rezultate kalcijevog testa mogu utjecati visoki ili niski nivoi proteina. U takvim je slučajevima korisnije mjeriti slobodni kalcij izravno pomoću testa ioniziranog kalcija.

Normalan kalcijum

Normalan ukupni ili ionizirani rezultat kalcija, zajedno s drugim normalnim laboratorijskim rezultatima, općenito znači da je metabolizam kalcija u čovjeka normalan i da nivo u krvi odgovarajuće regulira.

Visok ukupni kalcijum (hiperkalcemija)

Dva su najčešća uzroka povišenog kalcija u krvi:

• Hiperparatireoidizam, povećanje funkcije paratireoidnih žlijezda: ovo stanje obično uzrokuje benigni tumor paratireoidne žlijezde. Ovaj oblik hiperkalcemije je obično blag i može biti prisutan mnogo godina prije nego što se primijeti.
• Rak može uzrokovati hiperkalcemiju kada se proširi na kosti i uzrokuje oslobađanje kalcija iz kosti u krv ili kada rak proizvodi hormon sličan PTH, što rezultira povećanjem nivoa kalcija.

Neki drugi uzroci visokog kalcija u krvi uključuju:

• Hipertireoza;
• Sarkoidoza;
• Tuberkuloza;
• Dugotrajna imobilizacija;
• Prekomerni unos vitamina D;
• Tiazidni diuretici;
• Transplantacija bubrega;
• HIV/AIDS;
• Nizak ukupni kalcijum (hipokalcemija).

Najčešći uzrok niskog ukupnog kalcija je:

Nizak nivo proteina u krvi, posebno nizak nivo albumina, koji može biti posljedica bolesti jetre ili pothranjenosti, a oboje može biti posljedica alkoholizma ili drugih bolesti. Nizak albumin je također vrlo čest kod ljudi koji su akutno bolesni. S niskim albuminom, samo je vezani kalcij nizak. Ionizirani kalcij ostaje normalan, a metabolizam kalcija se na odgovarajući način regulira.

Neki drugi uzroci niskog kalcija uključuju:

• Neaktivna paratiroidna žlijezda (hipoparatiroidizam);
• Nasljedna otpornost na efekte paratiroidnog hormona;
• Ekstremni nedostatak kalcijuma u ishrani;
• Smanjeni nivoi vitamina D;
• Nedostatak magnezijuma;
• Povećana koncentracija fosfora;
• Akutna upala gušterače (pankreatitis);
• Bubrežna insuficijencija.

Novorođenčad, osobito novorođenčad niske porođajne mase, često se u prvim danima života prate na neonatalnu hipokalcemiju pomoću testa za ionizirani kalcij. To se može dogoditi zbog nezrele paratireoidne žlijezde i ne uzrokuje uvijek simptome. Stanje se može riješiti samo ili može zahtijevati liječenje dodatnim kalcijem, koji se daje oralno ili intravenozno.

Mjerenje kalcija u krvi i urinu ne može reći koliko kalcija ima u kostima. U tu svrhu koristi se test sličan rendgenskom snimku, nazvan koštana gustoća ili “Dexa” skeniranje.

Uzimanje tiazidnih diuretika najčešći je razlog visokog nivoa kalcija uzrokovan lijekovima. Uzimanje litija ili tamoksifena također može povećati nivo kalcija u krvi.

Ne. Mjerenje ukupnog kalcija obično je dovoljno za potrebe pregleda. Test ukupnog kalcija lakše se izvodi od testa ioniziranog kalcija jer ne zahtijeva posebno rukovanje uzorkom krvi.

Test jonizovanog kalcijuma zahtjeva specijalizovano rukovanje i brzu isporuku uzorka krvi u laboratoriju radi brze analize. Neophodno rukovanje i isporuku teško je postići izvan bolničkog okruženja.

U većini slučajeva ukupni kalcij je dobra zamjena za slobodni kalcij budući da su slobodni i vezani oblici obično oko polovine ukupnog.

Direktno mjerenje ioniziranog kalcija posebno je važno tokom operacije, kao i kod teško bolesnih pacijenata, kada promjene ukupnog kalcija ne mogu pouzdano reći koliko je abnormalan nivo ioniziranog kalcija.

Mliječni proizvodi su glavni izvor kalcija, ali manje količine nalaze se u jajima, zelenom lisnatom povrću, brokuli, mahunarkama, orašastim plodovima i žitaricama. Mnogi voćni sokovi sada su obogaćeni kalcijumom.

Općenito, konzumacija obogaćene hrane neće izravno utjecati na rezultate testa kalcija. Razgovarajte sa svojim doktorom o Vašim potrebama za kalcijem kako biste lakše utvrdili trebate li uzimati dodatke kalcija i/ili vitamina.

Budući da je otprilike polovica kalcija u krvi vezana za albumin, abnormalno visok ili nizak nivo albumina može utjecati na tumačenje rezultata kalcija i mora se mjeriti “slobodni” ili “ionizirani kalcij”. Ponekad, međutim, laboratoriji nemaju resurse za direktno mjerenje slobodnog, biološki aktivnog kalcija. U tim slučajevima neke laboratorije izračunavaju kalcij korigiran na albumin ili prilagođeni kalcij formulom koja koristi rezultate testova ukupnog kalcija i albumina. Ovo se ponekad koristi, na primjer, kod pacijenata koji imaju bolest jetre ili otkazivanje bubrega.

Međutim, neka su istraživanja dovela u pitanje korisnost ove prakse. Postoji izvjesna nesigurnost da li korigirani rezultati kalcija omogućuju bolju procjenu količine slobodnog kalcija prisutnog u krvi u usporedbi sa standardnim testom ukupnog kalcija.