ANA (antinuklearna antitijela) - Labos Sarajevo, Tešanjska br. 1 - M. Dvor

 

AnalizaANA (antinuklearna antitijela)

Antinuklearna antitijela (ANA) su vrsta antitijela koja se zovu autoantitijela, a proizvodi ih imunološki sistem.

Dok zdrava antitijela štite tijelo od patogena poput virusa i bakterija, autoantitijela uzrokuju bolest greškom napadajući zdrave ćelije i tkiva. Testiranje na ANA se koristi za dijagnosticiranje i određivanje vrste autoimunih poremećaja koji pogađaju pacijenta.

Potreban uzorak ANA (antinuklearnih antitijela)?

Uzorak krvi se dobiva iz vene na ruci.

Potrebna priprema za ANA (antinuklearna antitijela)?

Za testiranje antinuklearnih antitijela nije potrebna priprema prije testa.

Kao i kod drugih krvnih pretraga, pacijentima može biti od pomoći da razgovaraju o suplementima ili lijekovima koje uzimaju prije testa. Neki lijekovi mogu uzrokovati pozitivan rezultat testa ANA.

Koliko košta ANA (antinuklearna antitijela)?

U LABOS laboratoriji možete uraditi ANA test po cijeni od 55KM.

Svrha ANA (antinuklearnih antitijela)?
Svrha testa je otkriti, izmjeriti i procijeniti antinuklearna antitijela u uzorku krvi pacijenta.

ANA testiranje može pomoći u dijagnosticiranju autoimunih poremećaja i pružiti informacije koje mogu biti od pomoći u određivanju specifične vrste autoimunog poremećaja pacijenta.

Testiranje na ANA može se predložiti pacijentima sa simptomima autoimunog poremećaja. ANA se može otkriti u nekoliko poremećaja, uključujući:

  • Sistemski eritematozni lupus;
  • Sjögrenov sindrom;
  • Polimiozitis i dermatomiozitis;
  • Juvenilni idiopatski artritis;
  • Raynaudov fenomen;
  • Lupus izazvan lijekovima;
  • Mješovita bolest vezivnog tkiva;
  • Autoimuni hepatitis.

ANA test ne može samostalno dijagnosticirati autoimuni poremećaj. Doktori uzimaju u obzir rezultate ANA testova pacijenta zajedno sa simptomima pacijenta, fizičkim pregledom i drugim laboratorijskim pretragama kako bi dijagnosticirali ili isključili autoimuni poremećaj.

Kako se koriste ANA (antinuklearna antitijela)?
Testiranje antinuklearnih antitijela otkriva i mjeri količinu ANA u krvi pacijenta.

Antinuklearna antitijela identificiraju normalne proteine u jezgri ćelije kao strane i opasne, tj. napadaju jezgru zdravih ćelija, zbog čega se nazivaju “antinuklearna”. Jezgro je središte ćelije koje šalje signale koji pokreću važne ćelijske funkcije.

Većina ljudi ima malu količinu autoantitijela u krvi, a nivoi ANA često se povećavaju s godinama. Zapravo, do jedne trećine zdravih odraslih osoba starijih od 65 godina može biti pozitivno na ANA. Kada se otkriju velike količine autoantitijela, to može biti znak autoimunog poremećaja.

Kada se naručuje ANA (antinuklearna antitijela)?
Doktor može testirati antinuklearna antitijela ako pacijent ima simptome autoimunog poremećaja.

Uobičajeni simptomi autoimunih poremećaja uključuju:

  • Groznicu;
  • Osip;
  • Umor;
  • Bol i oticanje u zglobovima;
  • Bol u mišićima.

Nakon što se pacijentu dijagnosticira autoimuni poremećaj, ponavljanje ANA testiranja nije potrebno. ANA testiranje se ne koristi za praćenje pacijentove bolesti ili odgovora na liječenje.

Šta znače rezultati ANA (antinuklearnih antitijela)?
Postoji nekoliko metoda za mjerenje ANA. Najraširenija metoda je test fluorescentnih antinuklearnih antitijela (FANA).

Izvještaj o testiranju FANA uključuje negativno ili pozitivno tumačenje, nivoe ANA i obrasce koji se vide u antitijelima tokom testa.

  • Negativno tumačenje ukazuje na to da autoantitijela nisu otkrivena u uzorku krvi pacijenta te je prisutnost autoimunog poremećaja manje vjerojatna.
  • Pozitivno tumačenje ukazuje na to da su u uzorku krvi pacijenta otkrivena autoantitijela.
Pozitivan rezultat ANA testa ne ukazuje uvijek na to da pacijent ima autoimuni poremećaj.

Mnogi zdravi pacijenti su pozitivni na ANA. Pozitivni rezultati mogu biti povezani i sa virusnom infekcijom, lijekovima i drugim zdravstvenim stanjima. Ako su rezultati testa pozitivni, doktor može odrediti kontrolno testiranje, posebno ako pacijent ima simptome autoimunog poremećaja.

Rezultati ANA testiranja mogu uključivati ​​titar. Testiranje titra antitijela mjeri količinu antitijela u krvi i često se prijavljuje kao omjer, poput 1: 160. Referentni rasponi pokazuju minimalni omjer titra koji se smatra pozitivnim rezultatom na ovom testu.

Referentni rasponi za ANA testove mogu varirati, od laboratorije do laboratorije, u omjeru koji tumače kao pozitivan za ANA.

Pacijentima bi moglo biti od pomoći raspraviti referentne vrijednosti sa svojim doktorom.

Većina izvještaja o ispitivanju FANA također opisuje uzorke bojenja nastale tokom testiranja. Tokom FANA testiranja, na antitijela je pričvršćena fluorescentna boja koja otkriva uzorke kada se gleda pod posebnim mikroskopom. Iako obrazac bojenja ne može definitivno dijagnosticirati zdravstveno stanje, neki uzorci su slabo povezani s određenim bolestima. Oni također daju doktorima naznake o vrsti ANA prisutne u krvi pacijenta i mogu signalizirati potrebu za dodatnim testiranjem.

Druga metoda testiranja ANA je ispitivanje na čvrstoj fazi.

Testovi na čvrstoj fazi predstavljaju zbirku tehnika koje se koriste za procjenu uzoraka krvi i identifikaciju specifičnih autoantitijela. Ovaj se test može naručiti istovremeno s ANA testiranjem, nazvanim ANA panel, ili nakon ANA testa kako bi se preciznije identificirale vrste prisutnih autoantitijela.

Autoimune poremećaje može biti teško dijagnosticirati i pacijentima bi moglo biti od pomoći da rade s reumatologom pored svog doktora prilikom tumačenja rezultata ANA testa. Reumatolozi su stručnjaci koji se fokusiraju na autoimune poremećaje stanja mišića, zglobova i kostiju. Reumatolozi mogu odgovoriti na pitanja o autoimunim poremećajima i protumačiti rezultate ANA testova.

Jesu li rezultati ispitivanja tačni?
Testiranje na antinuklearna antitijela koristan je test za identifikaciju pacijenata koji mogu imati autoimuni poremećaj.

Kao i drugi testovi krvi, ANA testiranje nije 100% tačno. Prilikom tumačenja rezultata ANA testiranja potrebno je imati na umu nekoliko važnih tačaka o tačnosti testa:

Pozitivni rezultati kod zdravih pacijenata: Između 3 i 15% zdravih pacijenata može biti pozitivno na ANA. Pozitivni testovi su još češći kod pacijenata starijih od 65 godina, pri čemu je otprilike 10 do 37% pacijenata u ovoj starosnoj skupini pozitivno, iako nemaju autoimuni poremećaj. Pozitivan rezultat testa ANA kod zdravog pacijenta ponekad se naziva lažno pozitivan.

Nedostatak standardizacije: Nivo ANA koji se tumači kao pozitivan rezultat testa razlikuje se od laboratorija do laboratorija. Neke laboratorije mogu tumačiti niže nivoe ANA kao pozitivne, čineći ovaj test osjetljivijim na autoimune poremećaje, ali i povećavajući lažno pozitivne rezultate. Druge laboratorije mogu samo tumačiti više nivoe ANA kao pozitivne, povećavajući rizik od lažno negativnih rezultata u kojima je osoba negativna iako ima autoimuni poremećaj.

Ograničenja testova na čvrstu fazu: U poređenju sa FANA testiranjem, testovi na čvrstoj fazi mogu detektovati manje vrsta autoantitijela u uzorku krvi. Ovo ograničenje znači da pacijenti s vrstama autoantitijela koji nisu otkriveni u testu na čvrstu fazu mogu imati lažno negativne rezultate testa ANA.

Kako bi smanjili rizik od netačnih ili lažno pozitivnih rezultata, doktori ograničavaju testiranje ANA na pacijente koji imaju znakove i simptome autoimunog poremećaja. Ako doktori preporuči ANA testiranje za pacijente bez simptoma, postoji povećan rizik od lažno pozitivnih rezultata testa.

Trebaju li mi dodatni testovi?
Pacijentima je često potrebno kontrolno testiranje nakon testa na antinuklearna antitijela.

Specifični dodatni testovi ovise o rezultatima ANA testa, kao i o rezultatima drugih testova i pacijentovih simptoma. Naknadna ispitivanja mogu uključivati ​​ispitivanje u solidnoj fazi, ako već nije provedeno kao dio ANA panela, i druge krvne pretrage za otkrivanje antitijela specifičnih za pojedine autoimune poremećaje. Panel za izdvajanje antitijela na nuklearni antigen (ENA) jedan je od testova koji se koristi za identifikaciju specifičnih autoantitijela.

Dodatni dodatni krvni testovi mogu uključivati ​​test reumatoidnog faktora, ciklični test na citrulinizirana peptidna antitijela, testiranje na infekcije (uključujući testiranje hepatitisa B i hepatitisa C), testiranje kreatin kinaze i bjelančevine u urinu do testa kreatinina.

Ako je pacijent negativan na ANA, ali doktor i dalje sumnja na autoimuni poremećaj, može se preporučiti praćenje. Kontrolni testovi nakon negativnog rezultata mogu uključivati ​​biopsije, dijagnostičke snimke i testove krvi slične onima koji se koriste kod pacijenata koji su pozitivni na ANA.

Pitanja za Vašeg doktora o rezultatima testova
Pacijentima koji sa svojim doktorom razgovaraju o testiranju antinuklearnih antitijela može biti od pomoći pregledati sljedeća pitanja:
  • Kako se moram pripremiti za ovaj test?
  • Hoće li se dodatna ispitivanja ili paneli izvoditi istovremeno s testom na antinuklearna antitijela?
  • Kako mi rezultati testa pomažu da shvatim uzrok simptoma?
  • Trebaju li mi dodatni testovi na osnovu rezultata testa?