Uzorak krvi za testiranje fibrinogena se uzima iz vene na ruci.

Prethodna priprema za testiranje nije potrebna.

Fibrinogen test u LABOS laboratoriji možete uraditi po cijeni od 10 KM.

Da bi se formirao stabilan ugrušak, mora biti dovoljno normalno funkcioniranih trombocita i faktora koagulacije. Premalo, previše ili disfunkcionalni faktori zgrušavanja ili trombociti mogu dovesti do epizoda krvarenja i/ili do stvaranja neprikladnog krvnog ugruška (tromboza). Nekoliko laboratorijskih testova, uključujući testove fibrinogena, može se koristiti za procjenu procesa zgrušavanja. Ispitivanje fibrinogena uključuje:

Test aktivnosti fibrinogena procjenjuje dio procesa zgrušavanja u kojem se rastvorljivi fibrinogen pretvara u niti fibrina. Mjeri vrijeme potrebno za stvaranje fibrinskog ugruška nakon dodavanja standardne količine trombina u Vaš uzorak krvi (plazma). Vrijeme potrebno za stvaranje ugruška izravno je u korelaciji s količinom aktivnog fibrinogena koji je prisutan. Produženo vrijeme stvaranja ugrušaka može biti posljedica smanjena nivoa normalnog fibrinogena ili može biti posljedica fibrinogena koji ne funkcionira kako bi trebao (disfunkcionalan).

Test fibrinogenskog antigena mjeri nivo fibrinogena u uzorku krvi, uključujući i funkcionalni i disfunkcionalni fibrinogen.

Fibrinogen je također jedan od nekoliko faktora krvi koji se nazivaju reaktanti akutne faze. Koncentracija fibrinogena u krvi zajedno s drugim reaktantima akutne faze naglo raste sa stanjima koja uzrokuju akutnu upalu ili oštećenje tkiva. Mogu se provesti testovi za ove reaktante akutne faze, uključujući fibrinogen, kako bi se utvrdio opseg upale u tijelu.

Ovo testiranje se koristi za procjenu fibrinogena (faktor I), proteina koji je neophodan za stvaranje krvnih ugrušaka.

Dostupne su dvije vrste testova:

Test aktivnosti fibrinogena mjeri funkciju fibrinogena i njegovu sposobnost pretvaranja u fibrin. Koristi se:

• Kao dio istraživanja mogućeg poremećaja krvarenja ili neodgovarajućeg stvaranja krvnih ugrušaka (trombotična epizoda);
• Kao nastavak testa abnormalnog poremećaja krvarenja (protrombinsko vrijeme, PT ili djelomično tromboplastinsko vrijeme, PTT) i/ili epizoda produženog ili neobjašnjivog krvarenja;
• Uz testove kao što su PT, PTT, testovi funkcija trombocita, proizvodi razgradnje fibrina (FDP) i D-dimer koji pomažu u dijagnostici diseminirane intravaskularne koagulacije (DIC) ili abnormalne fibrinolize;
• Povremeno za praćenje statusa progresivne bolesti (kao što je bolest jetre) tokom vremena ili, rijetko, za praćenje liječenja stečenog stanja (kao što je DIC);
• Ponekad zajedno s drugim markerima srčanog rizika, poput visoko osjetljivog C-reaktivnog proteina (hs-CRP), pomaže u određivanju ukupnog rizika od kardiovaskularnih bolesti. Ova upotreba testa nije postala široko prihvaćena jer ne postoje direktni tretmani za povišene nivoe. Međutim, mnogi zdravstveni radnici smatraju da im mjerenja aktivnosti fibrinogena daju dodatne informacije koje ih mogu navesti da budu agresivniji u liječenju onih faktora rizika koje mogu liječiti (poput nezdravih nivoa LDL holesterola).

Test fibrinogenskog antigena povremeno se koristi kao kontrolni test kako bi se utvrdilo je li smanjena aktivnost fibrinogena posljedica nedostatka fibrinogena ili disfunkcionalnog fibrinogena.

Doktor može naručiti test aktivnosti fibrinogena ako imate:

• Neobjašnjivo ili dugotrajno krvarenje;
• Štetan krvni ugrušak (tromboza);
• Abnormalni rezultati PT i PTT ispitivanja;
• Simptomi i znakovi diseminirane intravaskularne koagulacije (DIC) ili podvrgnuti liječenju DIC -a ili abnormalne fibrinolize;
• Simptomi koji ukazuju na nedostatak ili disfunkciju nasljednog ili stečenog faktora koagulacije (proteina zgrušavanja);
• Dijagnosticiran Vam je stečeni poremećaj krvarenja radi procjene i praćenja Vaše sposobnosti zgrušavanja (s vremenom).

Test fibrinogenskog antigena može se provesti ako imate abnormalno nizak rezultat na testu aktivnosti fibrinogena kako biste lakše utvrdili je li to posljedica niskog fibrinogena ili fibrinogena koji ne funkcionira pravilno.

U nekim slučajevima, ispitivanje fibrinogena može se provesti zajedno s drugim oznakama srčanog rizika kada Vaš doktor želi imati dodatne informacije koje će Vam pomoći u procjeni rizika od srčanih bolesti.

Rezultati testa fibrinogena prikazuju se kao koncentracija proteina u krvi. Testovi aktivnosti fibrinogena pretvaraju se u koncentracije radi usporedbe s rezultatima fibrinogenskog antigena. Rezultati se obično tumače u kontekstu rezultata drugih testova.

Rezultati normalne aktivnosti fibrinogena obično odražavaju normalan doprinos fibrinogena Vašoj sposobnosti zgrušavanja krvi.

Značajno smanjena aktivnost fibrinogena može biti posljedica smanjene količine fibrinogena ili fibrinogena koji ne funkcionira kako bi trebao. Smanjena aktivnost fibrinogena i nivo antigena mogu utjecati na Vašu sposobnost stvaranja stabilnog krvnog ugruška. Nizak nivo fibrinogena koja traje s vremenom (hronično stanje) može biti povezana s nemogućnošću tijela da proizvodi fibrinogen zbog:

• Stečeno stanje kao što je završna faza bolesti jetre ili teška pothranjenost;
• Rijetko nasljedno stanje kao što je disfibrinogenemija, afibrinogenemija ili hipofibrinogenemija;

Akutno niski nivoi često su povezane sa stanjima u kojima se fibrinogen troši brže nego što ga tijelo može proizvesti. To se može dogoditi s diseminiranom intravaskularnom koagulacijom (DIC) i abnormalnom fibrinolizom, koja se javlja kada je tijelo preaktivno u razbijanju i čišćenju krvnih ugrušaka. Smanjeni nivoi fibrinogena također se mogu pojaviti nakon brze transfuzije krvi velikog volumena.

Ponekad će zdravstveni radnik koristiti omjer testa na antigen i testa aktivnosti. Ovo pomaže razlikovanju disfunkcionalnog fibrinogena (visok omjer) od niskog fibrinogena (omjer blizu 1).

Fibrinogen je reaktant akutne faze, što znači da nivo fibrinogena može naglo porasti u bilo kojem stanju koje uzrokuje upalu ili oštećenje tkiva. Visoki nivoi fibrinogena nisu specifične. Oni ne govore doktoru o uzroku ili mjestu upale ili oštećenja. Obično su ti povišeni nivoi privremeni i vraćaju se u normalu nakon što se osnovno stanje riješi.

Povećani nivo fibrinogena može se vidjeti kod:

• Infekcije;
• Rak;
• Koronarna bolest srca, srčani udar;
• Udar;
• Upalni poremećaji (poput reumatoidnog artritisa i glomerulonefritisa, oblika bubrežne bolesti);
• Trauma;
• Bolest perifernih arterija;
• Teško pušenje.

Dok su nivoi fibrinogena povišeni, rizik od razvoja krvnog ugruška kod osobe može se povećati, a s vremenom bi mogli pridonijeti povećanom riziku od kardiovaskularnih bolesti.

Transfuzija krvi u posljednjih mjesec dana može utjecati na rezultate testa fibrinogena.

Određeni lijekovi mogu uzrokovati smanjenje nivoa, uključujući anaboličke steroide, fenobarbital, streptokinazu, urokinazu, L-asparaginazu, tkivne aktivatore plazminogena (t-PA) i valproinsku kiselinu. Umjereno povećanje fibrinogena ponekad se može primijetiti u trudnoći, pušenju cigareta i uz oralne kontraceptive ili upotrebu estrogena.

To su rijetki nasljedni poremećaji zgrušavanja uzrokovani promjenama (mutacijama) u genima koji kontroliraju proizvodnju fibrinogena u jetri.

Urođena disfibrinogenemija uzrokuje da jetra proizvodi abnormalni, disfunkcionalni fibrinogen, koji se opire razgradnji kada se pretvori u fibrin ili ne može normalno funkcionirati u kaskadi koagulacije. Disfibrinogenemija može povećati rizik od stvaranja krvnih ugrušaka ili, rijetko, uzrokovati blagu sklonost krvarenju. Ljudi s nedostatkom fibrinogena ili disfibrinogenemijom mogu doživjeti loše zacjeljivanje rana.

Kongenitalna hipofibrinogenemija dovodi do smanjenja fibrinogena. Ljudi s ovim stanjem mogu doživjeti blage epizode krvarenja, poput krvavog nosa ili krvarenja desni.

Kongenitalna afibrinogenemija je ozbiljan nedostatak fibrinogena. Ljudi s ovim stanjem mogu biti u opasnosti od epizoda teškog krvarenja (krvarenja), posebno kao bebe ili kao mala djeca. Mogu doživjeti prekomjerno krvarenje iz pupčane vrpce, česte, lake modrice, krvarenje iz nosa koje je teško zaustaviti, prekomjerno krvarenje nakon kirurških zahvata i krvarenje u probavnom traktu.

Povremeno se provodi genetsko testiranje osoba s ovim nasljednim poremećajima kako bi se identificirala odgovorna genetska mutacija. Testiranje ove mutacije može se provesti i za druge članove porodice.

Ako je Vaša koncentracija fibrinogena povišena zbog akutnog upalnog procesa, vjerovatno će se vratiti u normalu nakon što se osnovno stanje riješi. Ako je to posljedica stečenog stanja, poput reumatoidnog artritisa, možda ćete vrlo malo učiniti kako biste utjecali na nivo.

Ako Vam je doktor rekao da povišeni nivo fibrinogena povećavaju rizik od kardiovaskularnih bolesti, možete promijeniti način života koji će utjecati na druge srčane faktore, poput smanjenja LDL kolesterola i povišenja HDL kolesterola. Postoje i neki dokazi da prehrana bogata omega-3 i omega-6 masnim kiselinama (riblje ulje) može pomoći u smanjenju nivoa fibrinogena.

Ispitivanjem aktivnosti fibrinogena procjenjuje se pretvorba fibrinogena u fibrin; ispitivanje fibrinogenskog antigena mjeri količinu rastvorljivog faktora I (otopljenog u krvi) prije nego što se pretvori u nerastvorljivi fibrin i umreži u fibrinsku mrežu.

D-dimer i FDP testiranje pomažu u procjeni statusa fibrinolitičkog sistema, sposobnosti tijela da razbije krvne ugruške kada više nisu potrebni, tako da se mogu ukloniti.

FDP je mjerenje svih fragmenata otapajućeg ugruška, dok je D-dimer specifičnije mjerenje za jedan od posljednjih umreženih, razbijenih fragmenata.

Da. Mnogi ljudi imaju relativno normalno zgrušavanje čak i kada su koncentracije fibrinogena i/ili aktivnost niske. Vaše se stanje možda neće moći identificirati ako ne krvarite duže od očekivanog nakon hirurškog zahvata ili traume ili ako niste obavili testiranje povezano s koagulacijom iz nekog drugog razloga, kao što je dio predhirurškog pregleda.