Glukoza - Labos laboratorij Sarajevo, ulica Tešanjska br. 1, Marijin Dvor

 
Glukoza je šećer koji služi kao glavni izvor energije za tijelo.

Ugljikohidrati koje jedemo razgrađuju se na glukozu (i nekoliko drugih šećera), apsorbiraju u tankom crijevu i cirkuliraju tijelom. Većini tjelesnih ćelija potrebna je glukoza za proizvodnju energije; ćelije mozga i nervnog sistema oslanjaju se na glukozu za energiju i mogu funkcionirati samo kada nivo glukoze u krvi ostane unutar određenog raspona.

Test glukoze se može uraditi sama, ili u sklopu bubrežnog panela, osnovnog metaboličkog panela ili sveobuhvatnog metaboličkog panela.

Upotreba glukoze u tijelu ovisi o dostupnosti insulina, hormona koji proizvodi gušterača. Insulin djeluje kako bi kontrolirao transport glukoze u tjelesne ćelije koji se koristi za energiju. Glukoza usmjerava jetru da skladišti višak glukoze kao glikogen (za kratkotrajno skladištenje energije) i promovira sintezu masti, koje čine osnovu dugoročne zalihe energije. Uravnoteženi nivoi glukoze i inzulina neophodni su za život.

Normalno se nivo glukoze u krvi lagano povećava nakon obroka, a inzulin se oslobađa da bi ih smanjio, a količina oslobođenog insulina odgovara veličini i sadržaju obroka. Ako nivo glukoze u krvi padne prenisko, što se može dogoditi između obroka ili nakon napornog treninga, proizvodi se glukagon (drugi hormon iz gušterače) koji oslobađa zalihe glukoze u jetri, podižući nivo glukoze u krvi. Ako sistem glukoze/insulina ispravno radi, količina glukoze u krvi ostaje prilično stabilna.

Svrha glukoze
Glavna svrha testiranja je da biste utvrdili je nivo glukoze u krvi unutar referentnog raspona; za pregled, dijagnozu i nadgledanje dijabetesa i praćenje nivoa glukoze u krvi po potrebi.

Hiperglikemija i hipoglikemija, uzrokovane raznim stanjima, mogu biti opasne po život ako se dogode ozbiljne i nagle promjene, uzrokujući zatajenje organa, oštećenje mozga, komu i u ekstremnim slučajevima smrt.

Dugotrajni visoki nivoi glukoze u krvi mogu prouzrokovati progresivno oštećenje tjelesnih organa poput bubrega, očiju, krvnih žila, srca i živaca, kao što se javlja kod dijabetes melitusa.

Hiperglikemija koja se javlja tijekom trudnoće (poznata kao gestacijski dijabetes) ako se ne liječi može imati štetne učinke i na majku i na bebu, uključujući rani porod, preeklampsiju i bebe velike porođajne težine.

Kada se testirati?
  • Ako imate simptome koji ukazuju na hiperglikemiju (povišeni nivo glukoze u krvi) ili hipoglikemiju (nizak nivo glukoze u krvi);
  • Ako ste trudni ili ako ste dijabetičar, testiranje se može provoditi i do nekoliko puta dnevno radi praćenja nivoa glukoze.
Potreban uzorak za test glukoze?

Uzorak krvi izvađen iz vene na ruci.

Potrebna priprema za test glukoze?

Krv se vadi natašte (prikupljena nakon 8 do 12 sati) i koristi se za traženje i dijagnozu dijabetes melitusa.

Cijena testa glukoze u LABOS laboratoriji možete uraditi po cijeni od 4 KM.

Krv se vadi natašte (prikupljena nakon 8 do 12 sati) i koristi se za traženje i dijagnozu dijabetes melitusa.

Kada se naručuje test glukoze?
Test se može koristiti kao dio rutinskog pregleda, posebno kod onih ljudi s visokim rizikom od razvoja dijabetesa – onih koji imaju porodičnu historiju dijabetesa, onih koji imaju prekomjernu težinu i starijih od 45 godina.

Test glukoze može se koristiti i za dijagnozu dijabetesa kada neko ima simptome hiperglikemije, kao što su:

  • Povećana žeđ;
  • Povećano mokrenje;
  • Umor;
  • Zamagljen vid;
  • Sporo zarastanje infekcija.

Glukoza se takođe može testirati kada osoba ima simptome hipoglikemije, kao što su:

  • Znojenje;
  • Glad;
  • Drhtanje;
  • Anksioznost;
  • Zbunjenost;
  • Zamagljen vid.
Šta znači rezultat glukoze?
Visok nivo glukoze najčešće ukazuje na dijabetes, ali mnoge druge bolesti i stanja takođe mogu uzrokovati povišenu glukozu.

Neke druge bolesti i stanja koja mogu rezultirati povišenim nivoom glukoze uključuju:

  • Akromegalija;
  • Akutni stres (na primjer odgovor na traumu, srčani i moždani udar);
  • Dugotrajna bolest bubrega;
  • Cushingov sindrom;
  • Lijekovi, uključujući: kortikosteroide, triciklične antidepresive, diuretike, adrenalin, estrogene (kontracepcijske tablete i hormonsku zamjensku terapiju [HRT]), litij, fenitoin (Dilantin), aspirin
  • Pretjerani unos hrane;
  • Hipertireoza;
  • Rak pankreasa;
  • Pankreatitis.
Umjereno povećani nivoi mogu se primijetiti s oštećenom tolerancijom na glukozu. Ako se ovo stanje ne riješi, može dovesti do dijabetesa tipa 2.

Nizak nivo glukoze (hipoglikemija) takođe se primećuje kod:

  • Nadbubrežna bolest (Addisonova bolest);
  • Pijenje alkohola;
  • Lijekovi, kao što su: paracetamol i anabolički steroidi;
  • Opsežna bolest jetre;
  • Hipopituitarizam;
  • Hipotireoza;
  • Predoziranje insulinom;
  • Insulinomi (tumori gušterače koji proizvode insulin);
  • Izgladnjivanje.
Da li još nešto treba znati?

Nekim ljudima sa simptomima niskog nivoa glukoze u krvi mogu biti dovoljne prehrambene promjene poput jedenja čestih malih obroka i nekoliko međuobroka dnevno i odabira složenih ugljikohidrata umjesto jednostavnih šećera. Oni koji imaju hipoglikemiju natašte mogu zahtijevati IV (intravensku) glukozu, ako dijetetske mjere nisu dovoljne.

Koji su uobičajeni tretmani za dijabetes?

Za dijabetes tipa 2, koji je najčešći tip dijabetesa, gubitak viška kilograma, zdrava prehrana s malo masnoća koja sadrži puno vlakana i redovno vježbanje mogu biti dovoljni da smanje nivo glukoze u krvi. U mnogim su slučajevima oralni lijekovi koji povećavaju tjelesnu proizvodnju i osjetljivost na inzulin neophodni da bi se postigla željni nivo glukoze. Kod dijabetesa tipa 1 (i kod dijabetesa tipa 2 koji ne reagira dovoljno dobro na oralne lijekove) neophodne su injekcije insulina nekoliko puta dnevno.

error: Sadržaj je zaštićen!