Uzorak krvi se uzima iz vene na ruci. Prilikom testiranja dojenčadi i male djece, uređaj s vrlo malom iglom (lanceta) se koristiti za probijanje kože zbog prikupljanja krvi. Nakon što se koža probuši, mala količina krvi se sakupi u epruvetu ili bočicu.

Posebna priprema za test nije potrebna. Kao i kod drugih krvnih pretraga, trebate razgovarati sa svojim doktorom o svim lijekovima, na recept ili bez recepta, koje uzimate.

U LABOS laboratoriji možete uraditi dvije vrste testa na hepatitis A:

• HAV IgM At (antitijela) – 30 KM
• ANTI HAV Total (ukupni test na antitijela) – 40 KM

Posjetite LABOS laboratoriju na lokaciji Tešanjska 1. ili nas kontaktirajte pozivom na broj tel. +387 33 549-532.

Virus hepatitisa A je vrlo zarazan, a infekcija može uzrokovati hepatitis, stanje koje karakterizira upala i povećanje jetre.

Neki virusi hepatitisa uzrokuju samo kratkotrajne infekcije zvane akutna bolest, dok drugi mogu uzrokovati dugotrajne infekcije poznate kao hronične bolesti.

Ovaj se virus prenosi fekalno-oralnim prijenosom, što znači da se osoba zarazi bolešću kada unese tragove izmeta (stolice), osobe zaražene hepatitisom A. Najčešće se prijenos hepatitisa A javlja konzumiranjem neoprane hrane ili vodu koja je kontaminirana.

Doktor može odrediti testiranje na hepatitis A u nekoliko svrha:

• Dijagnosticiranje trenutne infekcije: Doktori koriste testove hepatitisa za dijagnosticiranje uzroka hepatitisa kod pacijenata sa znakovima i simptomima ove bolesti;
• Procijena imuniteta: Nakon što se osoba oporavi od infekcije hepatitisom A, postaje imuna na buduće infekcije zbog razvoja zaštitnih antitijela. Testiranje na hepatitis A može pokazati da je osoba razvila zaštitna antitijela na hepatitis A nakon oporavka od prošle infekcije ili zato što je prethodno primila vakcinu protiv hepatitisa A.

Kako bi se utvrdilo je li virusni hepatitis uzrokovan virusom hepatitisa A, testiranjem na hepatitis A traže se određena antitijela.

Antitijela su tvari koje imunološki sistem stvara kao odgovor na infekciju virusom poput hepatitisa A.

Testiranjem na hepatitis A traže se dvije vrste antitijela. Antitijela su dio zaštitnog odgovora tijela na virusnu infekciju, a antitijela na virus hepatitisa A mogu se mjeriti s nekoliko različitih testova:

• Test antitijela na imunoglobulin M (IgM anti-HAV) protiv hepatitisa A:

Kada se osoba prvi put inficira hepatitisom A, tijelo proizvodi IgM anti-HAV antitijela. Ova antitijela se obično mogu otkriti dvije sedmice nakon početka simptoma do otprilike šest mjeseci kasnije.

• Test antitijela na imunoglobulin G (IgG anti-HAV) hepatitisa A:

IgG test na anti-HAV antitijela otkriva IgG antitijela koja se razvijaju kasnije u toku bolesti. Antitijela IgG se mogu otkriti u tijelu doživotno, pružajući zaštitu od buduće infekcije virusom hepatitisa A. IgG anti-HAV test koristi se za otkrivanje prošlih HAV infekcija, a ponekad se može koristiti i za utvrđivanje je li pojedinac razvio imunitet na prethodnu infekciju ili cijepljenje.

• Ukupni test na antitijela na hepatitis A:

Ukupni test na antitijela na HAV otkriva i antitijela IgM i IgG i stoga se koristi za identifikaciju trenutnih i prošlih infekcija.

Iako je testiranje krvi na HAV antitijela standardan za identifikaciju infekcije hepatitisom A, mogu se naručiti i drugi testovi koji umjesto toga traže genetski materijal virusa hepatitisa A. Ova vrsta ispitivanja, koja se naziva i ispitivanje pojačanja nukleinskih kiselina (NAAT), može otkriti tragove hepatitisa A u pacijentovoj stolici, krvi, tjelesnim tečnostima i tkivu jetre.

U mnogim slučajevima, specifično testiranje na hepatitis A događa se zajedno sa ili nakon krvnih pretraga koje mjere funkciju jetre.

Ovi testovi mogu uključivati ​​široki panel testova, koji se naziva panel jetre. Mjerenja u sklopu panela jetre mogu pružiti informacije o funkciji jetre i upali. Iako ovi testovi mogu ukazivati ​​na virusni hepatitis, oni ne mogu identificirati specifičan virus, zbog čega se može propisati testiranje antitijela kako bi se potvrdio osnovni uzrok.

Doktori često preporučuju testiranje na hepatitis na osnovu anamneze pacijenta, simptoma i fizičkog pregleda. Većina odraslih osoba s hepatitisom A ima simptome koji se razvijaju oko 28 dana nakon infekcije.

Djeca mlađa od šest godina rijetko imaju simptome.

Simptomi hepatitisa A uključuju:

• Tamni urin;
• Proljev i stolicu sive ili glinene boje;
• Umor;
• Nisku temperaturu;
• Bol u trbuhu ili zglobovima;
• Mučninu, povraćanje ili gubitak apetita;
• Žute oči i kožu (žutica).

Doktori mogu preporučiti testiranje na hepatitis A kod pacijenata sa simptomima i poznatom izloženošću HAV-u ili povećanim rizikom od zaraze ovom bolešću.

Faktori koji povećavaju rizik od izloženosti hepatitisu A uključuju:

• Putovanja, posebno u Aziju, Južnu Ameriku, Centralnu Ameriku, Afriku i Bliski istok;
• Korištenje intravenoznih lijekova i upotreba ilegalnih droga;
• Život u staračkom domu;
• Rad u industrijama koje uključuju zdravstvo, hranu ili kanalizaciju;
• Konzumiranje sirove školjke, povrća i druge hrane.

Kod pacijenata koji razviju simptome hepatitisa A bez poznate izloženosti virusu, doktori mogu preporučiti panel za akutni virusni hepatitis koji traži hepatitis A, hepatitis B i hepatitis C u istom uzorku krvi.

Rezultati testa na hepatitis A mogu uključivati ​​rezultate testiranja na anti-HAV IgM antitijela, testiranje na anti-HAV IgG antitijela ili zbir oba antitijela u ukupnom testiranju na antitijela.

Negativan rezultat testa na anti-HAV IgM antitijela ukazuje da IgM antitijela nisu pronađena u uzorku za testiranje i da pacijent nema trenutnu infekciju hepatitisom A. Ako je obavljen test na anti-HAV IgG antitijela ili test na ukupna antitijela, a rezultati su također negativni, osoba trenutno nema hepatitis A i ne pokazuje nikakve dokaze o imunitetu ni od cijepljenja ni od ranije infekcije.

Ako testiranje hepatitisa A otkrije anti-HAV IgM ili IgG antitijela, tumačenje testa ovisi o specifičnim rezultatima. Donja tablica prikazuje potencijalna tumačenja pozitivnih rezultata testa:

Iako nijedan test krvi nije tačan sto posto, testiranje na hepatitis A standardna je i prihvaćena metoda utvrđivanja ima li osoba aktivnu infekciju hepatitisom A ili ima formiran imunitet.

Iako se pozitivan rezultat na testu IgM anti-HAV antitijela smatra dijagnostikom za akutnu infekciju hepatitisom A, ovaj rezultat može biti manje od pomoći kod pacijenata koji nemaju simptome hepatitisa. Kod pacijenata bez simptoma, pronalazak IgM anti-HAV antitijela može odražavati prethodnu infekciju hepatitisom A u kojoj su IgM antitijela ostala u tijelu duže nego inače ili asimptomatsku infekciju.

Potreba za naknadnim testovima ovisi o rezultatima testiranja na hepatitis A.

Kada su simptomi značajni, testiranje se može koristiti za praćenje funkcije jetre pacijenta, procjenu odgovarajuće prehrane i upravljanje svim komplikacijama bolesti.

Ako je pacijent negativan na infekciju hepatitisom A i već nema imunitet, doktor može predložiti cijepljenje protiv hepatitisa A. Vakcinacija je vrlo efikasna u sprječavanju ove infekcije, a preporučuje se za svu djecu u dobi od 12-23 mjeseci, djecu i mlade od 2 do 18 godina koja nisu cijepljena kao dojenčad, trudnice u riziku od hepatitisa A i sve one koji traži vakcinaciju.

Za podršku u razumijevanju rezultata testiranja na hepatitis A, pacijenti bi trebali razgovarati o rezultatima sa svojim doktorom, a neka pitanja mogu uključivati:

• Koji je moj rezultat testa?
• Imam li infekciju hepatitisom A?
• Da li rezultat testa ukazuje na to da imam imunitet na virus hepatitisa A?
• Da li bih imao/la koristi od cijepljenja protiv hepatitisa A?
• Trebaju li mi dodatni testovi na osnovu rezultata testa na hepatitis A?