Inzulinska rezistencija je stanje u kojem ćelije u Vašem tijelu ne reagiraju dobro na hormon inzulin. Gušterača proizvodi inzulin kojem je uloga transport, upotreba i skladištenje glukoze, uobičajenog glavnog izvora energije tijela. Inzulin regulira transport glukoze u skeletne mišiće, masno tkivo i jetru, gdje je glukoza potrebna za proizvodnju energije.
⦁ Uobičajeno, nakon obroka, ugljikohidrati koje jedete razgrađuju se u glukozu i druge jednostavne šećere koje crijeva apsorbiraju.
⦁ To uzrokuje porast nivoa glukoze u krvi i potiče gušteraču da otpušta inzulin u krvotok.
⦁ Količina oslobođenog inzulina odgovara veličini i sadržaju obroka.
⦁ Inzulin pomaže transportu glukoze u tjelesne ćelije, gdje se koristi za energiju.
⦁ Kako se glukoza u ćelijama kreće i razgrađuje (metabolizira), nivo glukoze u krvi opada i gušterača reagira smanjenjem oslobađanja inzulina.
⦁ Inzulin djeluje zajedno s glukagonom, drugim hormonom gušterače, na održavanju nivoa glukoze u krvi u uskim granicama.
Ako su ćelije Vašeg tijela manje osjetljive na inzulin, tada se manje glukoze prenosi iz krvi u ćelije.
⦁ Nivo glukoze u krvi ostaje visok, ali Vaše ćelije „gladuju“.
⦁ Vaša gušterača kompenzira proizvodnju veće količine inzulina koji bi trebao premjestiti više glukoze u ćelije.
⦁ U većini slučajeva, Vaša gušterača može godinama pratiti potrebu za dodatnim inzulinom. Većina ljudi s rezistencijom na inzulin ne razvija dijabetes.
⦁ U nekim slučajevima gušterača na kraju ne može pratiti potražnju, a glukoza u krvi nastavlja rasti, uzrokujući dijabetes tipa 2.
Uzrok inzulinske rezistencije nije u potpunosti razjašnjen. Stručnjaci smatraju da su glavni faktori prekomjerna težina, posebno višak masnoće na trbuhu i nedovoljno vježbanja. Smatra se da je ovo stanje djelomično posljedica genetskih faktora i etničke pripadnosti.
Inzulinska rezistencija je glavna karakteristika „metaboličkog sindroma“. Metabolički sindrom opisan je kao skup karakteristika koje povezuju višak masnoće oko struka (abdominalna pretilost) i inzulinsku rezistenciju s povećanim rizikom od kardiovaskularnih bolesti, kao i drugih problema, poput moždanog udara. Gojaznost takođe povećava rizik od raznih vrsta raka.
Karakteristike metaboličkog sindroma uključuju:
⦁ Povišena glukoza u krvi;
⦁ Povišen nivo triglicerida;
⦁ Nizak nivo lipoproteina velike gustoće (HDL) holesterola;
⦁ Visok krvni pritisak.
-
1
Izaberi test
-
2
Zakaži termin
-
3
Preuzmi rezultate
- Rezervišite odmah
Ne morate raditi nikakve posebne pripreme prije testiranja na inzulinsku rezistenciju. Ali svakako razgovarajte sa svojim doktorom ili laborantom o svim informacijama vezanim za test, jer neki od testova mogu zahtijevati od Vas da postite ili promijenite prehranu unaprijed ili da se pripremite na druge načine.
Cijena testa inzulinske rezistencije u LABOS laboratoriji iznosi:
- Inzulinska rezistencija 3 mjerenja (Glukoza + Inzulin 0′, 60′, 120′) – 85,00 KM
Vremenom i ako se ne liječi, rezistencija na inzulin može dovesti do drugih ozbiljnih stanja.
Štetni efekti inzulinske rezistencije proizlaze iz:
⦁ Posljedice samog povišenog inzulina u krvi (dok tijelo pokušava nadoknaditi smanjeno djelovanje inzulina);
⦁ Neadekvatni efekti inzulina uprkos povećanju razine inzulina u krvi.
Povišene razine inzulina u krvi s vremenom mogu imati štetne posljedice, kao što su:
⦁ Stvrdnjavanje arterija (ateroskleroza) – studije su pokazale snažnu povezanost između ateroskleroze i povišenog inzulina, ali nije jasno da li sam povišeni inzulin uzrokuje aterosklerozu;
⦁ Visok krvni pritisak;
⦁ Povećan rizik od stvaranja krvnih ugrušaka u arterijama;
⦁ Povišene razine mokraćne kiseline u krvi, što može uzrokovati giht (upala zglobova), klasičan simptom metaboličkog sindroma;
⦁ Povećani muški hormoni (androgeni) gdje žene s metaboličkim sindromom mogu imati višak dlaka na licu i tijelu, gubitak kose s vrha glave (ćelavost), produbljivanje glasa i često pate od sindroma policističnih jajnika (PCOS). PCOS može uzrokovati neredovne menstruacije, prestanak menstruacije i/ili neplodnost;
⦁ Tamne mrlje na koži ili kožne oznake (acanthosis nigricans) se mogu pojaviti gdje se koža trlja po koži, poput vrata, prepona, jama na rukama, a kod žena ispod dojki. U teškim slučajevima može se primijetiti povećana pigmentacija na obrazima i licu.
Mnogi od ovih faktora (na primjer, hipertenzija, povećana koagulacija krvi, povećana mokraćna kiselina i povećani androgeni hormoni) potiču razvoj i progresiju ateroskleroze.
Kada ćelije Vašeg tijela slabije reagiraju na inzulin (unatoč povišenoj razini inzulina u krvi), možda ćete imati:
Povišeni nivo glukoze u krvi koji može imati ozbiljne dugoročne posljedice, poput bolesti bubrega, oštećenja nervnog sistema i bolesti srca. Blago povišenje glukoze u krvi opisano je kao “predijabetes”. Ako imate simptome dijabetesa (na primjer, pojačano mokrenje, povećanu žeđ, gubitak težine, zamagljen vid itd.), a glukoza ili tromjesečni šećer (HbA1c) su povišeni iznad određenih vrijednosti, dijagnosticiran vam je dijabetes. Ako nemate simptome, povišena glukoza mora se potvrditi dva dana uzastopno, kako bi se dijagnosticirao dijabetes. Alternativno, dvije abnormalne razine glukoze ili tomjesečnog šećera istog dana mogu dijagnosticirati dijabetes kod asimptomatske osobe.
Abnormalni nivo lipida koji uključuju nizak HDL holesterol („dobar“ holesterol), povišen LDL holesterol („loš“ holesterol), povišene nivoe triglicerida i „guste“ LDL čestice u kojima čestice imaju smanjen sadržaj holesterola. Nezdravi nivoi lipida mogu povećati rizik od kardiovaskularnih bolesti. Povišene razine triglicerida povezane su s povećanim sadržajem masti u jetri, uzrokujući bezalkoholnu masnu jetru (NAFL). Ako se metabolički sindrom ne liječi, može doći do upale jetre koja proizvodi NAFL. Ako se razvije upala, NAFL prelazi u “bezalkoholni steatohepatitis” (NASH). Steatohepatitis je kombinacija povećane masnoće jetrenog tkiva („steatoza“) i upale („hepatitis“). NASH može dovesti do ciroze jetre, zatajenja jetre ili čak raka jetre (na primjer, hepatocelularnog karcinoma).
Otprilike 6% do 39% tinejdžera s prekomjernom tjelesnom težinom ili gojaznošću ima metabolički sindrom. Takva djeca, čak i mlađa od 10 godina, mogu imati dijabetes tipa 2, povišene trigliceride, nizak HDL holesterol, visok krvni tlak, povišenu mokraćnu kiselinu, akantozu nigricans i, kod tinejdžerka, sindrom policističnih jajnika.
Ne postoji niti jedan test koji može direktno dijagnosticirati inzulinsku rezistenciju. Umjesto toga, Vaš doktor će uzeti u obzir nekoliko faktora, uključujući historiju bolesti, fizički pregled, znakove i simptome, kao i rezultate testova.
Laboratorijsko ispitivanje može uključivati:
⦁ Glukozu (u plazmi natašte ili test tolerancije) koja se može koristiti za skrining, dijagnosticiranje i praćenje predijabetesa ili dijabetesa;
⦁ Tromjesečni šećer (HbA1c) koji se mjeri kako bi se utvrdio Vaš prosječni nivo glukoze u krvi u posljednja 2 do 3 mjeseca. Također se može koristiti za pregled, dijagnosticiranje i praćenje predijabetesa i dijabetesa;
⦁ Lipidni panel, jer obuhvata grupu testova koji mjere specifične lipide u krvi (tj. ukupni holesterol, LDL holesterol, HDL holesterol i trigliceride). Obično se računa nivo LDL holesterola. Ako su trigliceridi značajno povišeni (na primjer, veći od 400 mg/dL), LDL holesterol ne treba izračunavati i može se izvesti direktno LDL.
Mogu se naručiti i drugi laboratorijski testovi koji će pomoći u otkrivanju stanja povezanih s rezistencijom na inzulin. Primjeri uključuju:
⦁ Test CRP visoke osjetljivosti (hs-CRP) čija mjerenja mogu otkriti niske nivoe upale i mogu se obaviti kao dio procjene srčanog rizika. CRP se može povećati s rezistencijom na inzulin;
⦁ Alanin aminotransferazu (ALT) jer povišene razine ALT ukazuju na oštećenje jetre. Bezalkoholna bolest masne jetre (NAFL) vrlo je česta kod osoba s metaboličkim sindromom. Međutim, ovaj test nije osjetljiv u otkrivanju NAFL-a. Ne smatra se rutinskim testom u procjeni osoba s metaboličkim sindromom. Ultrazvučni pregledi su osjetljiviji za otkrivanje NAFL-a nego mjerenja ALT-a;
⦁ Mokraćnu kiselina koja može biti povišena kod gihta (upale zglobova);
⦁ Testosteron, jer se može koristiti za mjerenje nivoa kod žena sa PCOS-om ili znacima i simptomima viška androgena. Ako se mjeri globulin koji veže spolne hormone, može se izračunati slobodni testosteron. Slobodni testosteron je biološki aktivan testosteron. Ako ukupni testosteron nije jasno povišen ili je samo granično povišen kod žena s hirzutizmom (pretjerana dlakavost), treba izračunati slobodni testosteron;
⦁ Inzulin pošto će obično biti povišen kod osoba sa značajnom inzulinskom rezistencijom. Međutim, ovaj test je rijetko potreban i ne preporučuje se u rutinskoj bolničkoj praksi.
I djeca i odrasli mogu razviti inzulinsku rezistenciju i metabolički sindrom. Najbolji pristup prevenciji metaboličkog sindroma je prevencija pretilosti.
Liječenje rezistencije na inzulin (i poboljšanje osjetljivosti na inzulin) prvenstveno uključuje promjene u Vašoj prehrani i načinu života, pa se preporučuje gubitak viška kilograma, redovna tjelesna aktivnost umjerenog intenziteta i zdrava prehranu.
Vremenom ovi koraci mogu:
⦁ Sniziti krvni pritisak;
⦁ Povećati osjetljivost na inzulin;
⦁ Smanjiti nivo triglicerida i LDL holesterola;
⦁ Povećati nivo HDL holesterola;
⦁ Smanjiti nivo glukoze u krvi.
Trebali biste sarađivati sa svojim doktorom i drugim medicinskim stručnjacima, poput nutricionista, kako biste razvili individualni plan liječenja.
Lijekovi mogu biti potrebni i za liječenje postojećih stanja ili bolesti, npr.:
⦁ Lijekovi za krvni pritisak;
⦁ Metformin za dijabetes;
⦁ Statini za snižavanje LDL holesterola.
