Klamidija se najčešće testira pomoću uzorka urina ili brisa tečnosti sakupljenog sa mjesta potencijalne infekcije.

Prije testiranja na klamidiju, pacijenti bi trebali razgovarati o svim potrebnim pripremama sa svojim doktorom ili zdravstvenim radnikom koji provodi test. Ovisno o vrsti potrebnog uzorka, ne preporučuje se korištenje vaginalne kreme 24 sata prije testa, treba se izbjegavati uzimanje antibiotika dan prije testa i po mogućnosti da se ne mokri 2 sata prije testiranja.

Tokom testa

Ako je potreban uzorak brisa, medicinski radnik /laborant će brisom ili četkicom prikupiti tekućinu s mjesta sumnje na infekciju, najčešće vagine ili uretre. Pacijenti mogu osjetiti nelagodu dok se uzima bris, ali proces je obično vrlo kratak. Pacijente takođe može uputiti njihov doktor o tome kako da sami sakupe uzorke briseva.

Za prikupljanje uzorka urina, pacijentima se daje instrukcije da uriniraju u sterilnu čašu koju obezbjeđuje zdravstveni radnik. Uzorci urina prvog ulova koriste se za testiranje na klamidiju, što znači da pacijenti treba da izbjegavaju mokrenje u roku od dva sata prije testa i pokušaju da sakupe prvi dio svog mokraće. Uzimanje uzorka urina obično traje nekoliko minuta.

Nakon testa

Budući da se klamidija može prenijeti na druge ljude, važno je izbjegavati seksualne odnose dok se ne dobiju negativni rezultati testa. Pacijenti s pozitivnim rezultatima testa trebali bi razgovarati sa svojim doktorom o koracima za izbjegavanje širenja infekcije i smanjenje rizika od buduće ponovne infekcije. Nisu potrebne nikakve druge mjere opreza ili ograničenja nakon uzimanja testa na klamidiju.

U LABOS laboratoriji možete uraditi test na klamidiju po cijeni od 60 KM.

Također možete uraditi testove:

• CHLAMYDIA Trachomatis lgM – 35 KM
• CHLAMYDIA Trachomatis lgG – 35 KM

Rezultati testa na klamidiju često su dostupni u roku od 24 sata nakon uzimanja uzorka. Za brzo testiranje na klamidiju, rezultati se mogu vratiti u roku od 30 do 90 minuta.

Kulture ćelija klamidije zahtjevaju nekoliko dodatnih dana, jer se bakterije moraju uzgajati u laboratoriji.

Posjetite LABOS laboratoriju na lokaciji Tešanjska 1. ili nas kontaktirajte pozivom na broj tel. +387 33 549-532.

Budući da većina ljudi s klamidijom ne osjeća simptome, doktori se oslanjaju na skrining testove kako bi otkrili većinu infekcija. Testovi skrininga pokušavaju dijagnosticirati zdravstvena stanja prije nego što osoba doživi simptome. Dok doktori mogu sami pregledati klamidiju, skrining na spolno prenosive bolesti često uključuje testiranje na nekoliko spolno prenosivih bolesti odjednom.

Kada su prisutni simptomi povezani s klamidijom, koristi se dijagnostičko testiranje kako bi se potvrdila ili isključila klamidija kao uzrok simptoma neke osobe. Budući da klamidija može uzrokovati simptome slične gonoreji, još jednoj uobičajenoj spolno prenosivoj bolesti, pacijenti sa simptomima klamidije se obično istovremeno procjenjuju na gonoreju.

Testiranjem na klamidiju traži se dokaz infekcije bakterijom Chlamydia trachomatis. Postoji nekoliko tipova testova koji se mogu koristiti za otkrivanje klamidije, uključujući molekularno testiranje, koje se naziva i Test amplifikacije nukleinske kiseline (NAAT) i ćelijsku kulturu.

NAAT je poželjna metoda za otkrivanje infekcije klamidijom. Ova vrsta testa otkriva genetski materijal (DNK ili RNK) Chlamydia trachomatis. Može se izvesti pomoću uzorka urina ili brisa tekućine uzetih sa mjesta potencijalne infekcije kao što je uretra, vagina, rektum ili oko.

Tradicionalno, NAAT-u je potreban dan ili više da bi se dobili rezultati, ali postoje i brzi testovi na klamidiju razvijeni korištenjem NAAT metoda. Brzi testovi na klamidiju često mogu dati rezultat u roku od 30 do 90 minuta. Brzi testovi na klamidiju se obično izvode na uzorcima urina ili brisevima tečnosti uzetim iz vagine ili grlića materice.

Iako se mnogo rjeđe koriste, ćelijske kulture mogu pomoći u dijagnosticiranju infekcije klamidijom. Ćelijske kulture klamidije mogu se koristiti kod djece sa sumnjom na infekciju klamidijom, kada se procjenjuju potencijalne infekcije u anusu ili rektumu i kada je početni tretman klamidije neuspješan. U ovim slučajevima neuspjeha liječenja, doktori mogu koristiti ćelijsku kulturu kako bi razumjeli koji tretmani mogu biti najefikasniji za infekciju pojedinca.

Kako većina ljudi zaraženih klamidijom ne osjeća simptome, doktori se oslanjaju na skrining kako bi otkrili većinu slučajeva klamidije. Smjernice za skrining variraju ovisno o mnogim faktorima, uključujući nečiju anatomiju, zdravlje i seksualnu praksu. Redovni skrining na klamidiju preporučuje se za nekoliko grupa:

Žene: One koje su seksualno aktivne i mlađe od 25 godina treba da se testiraju na klamidiju jednom godišnje, dok osobe starije od 25 godina trebaju se redovno pregledavati samo ako su pod povećanim rizikom od zaraze klamidijom.

Trudnice: Testiranje na klamidiju preporučuje se svim trudnicama mlađim od 25 godina i osobama starijim od 25 godina s povećanim rizikom od ove infekcije. Osim početnog testiranja, stručnjaci preporučuju ponovno testiranje tokom trećeg trimestra za osobe s povećanim rizikom od infekcije. Za trudnice kojima je dijagnosticirana klamidija, savjetuje se naknadno testiranje četiri sedmice nakon završetka liječenja i ponovo u roku od tri mjeseca.

Muškarci: Oni koji su homoseksualci, biseksualci ili imaju seks sa drugim osobama suprotnog spola treba da se testiraju najmanje jednom godišnje. Testiranje se može preporučiti svaka tri do šest mjeseci ako pacijenti imaju povećan rizik od zaraze.

Osobe sa dijagnozom HIV-a: Seksualno aktivne osobe sa dijagnozom HIV-a treba da se pregledaju na klamidiju tokom njihove početne procjene HIV-a, a zatim najmanje jednom godišnje u zavisnosti od rizika i lokalne stope infekcije.

Određeni faktori povećavaju rizik od zaraze i mogu uticati na to koliko često osobu treba pregledati.

Faktori rizika uključuju:

• Seks sa novim partnerom;
• Više od jednog seksualnog partnera ili partnera koji ima seks sa više osoba;
• Seksualni partner s dijagnozom spolno prenosivih bolesti.

Testiranje na klamidiju se češće provodi kod asimptomatskih osoba u okruženjima gdje su stope infekcije visoke, što često uključuje popravne ustanove, bolnice za adolescentno zdravlje, vojsku i bolnice za seksualno zdravlje. Dijagnostičko testiranje na klamidiju preporučuje se svima koji imaju znakove ili simptome ove infekcije, koji se možda neće pojaviti do nekoliko sedmica nakon izlaganja.

Znakovi i simptomi klamidije mogu varirati ovisno o mjestu infekcije, ali mogu uključivati:

• Pečenje tokom mokrenja;
• Nenormalan iscjedak iz vagine, penisa ili rektuma;
• Vaginalno krvarenje nakon seksa ili bol tokom snošaja;
• Bol, osjetljivost ili otok u testisima ili skrotumu;
• Rektalni bol.

Za pacijente s dijagnozom klamidije, ponovno testiranje na ovu infekciju često se izvodi nakon završetka liječenja. Pacijenti se mogu testirati u roku od tri sedmice nakon završetka liječenja kako bi se osiguralo da je liječenje bilo uspješno ili oko tri mjeseca nakon završetka liječenja kako bi se utvrdilo da li su ponovo zaraženi klamidijom.

Klamidija se testiranjem prikazuje kao pozitivna ili negativna, što ukazuje na to da li postoje dokazi o infekciji uzrokovanoj bakterijom Chlamydia trachomatis.

Pozitivan test ukazuje da pacijent ima trenutnu infekciju koja zahtijeva liječenje antibioticima. Nakon pozitivnog rezultata testa, pacijentove seksualne partnere također treba testirati na klamidiju.

Negativan test na klamidiju znači da nema dokaza o infekciji klamidijom u vrijeme uzimanja uzorka za testiranje.

Iako je testiranje na klamidiju važna metoda za pronalaženje i liječenje ove uobičajene spolno prenosive bolesti, na rezultate testa može utjecati sljedeće:

• Upotreba antibiotika u roku od nekoliko dana prije testiranja;
• Uriniranje unutar jednog sata od uzimanja uzorka;
• Vaginalno ispiranje unutar 24 sata od testiranja;
• Nepravilno prikupljanje uzoraka;
• Kontaminacija rektalnih uzoraka fekalnom materijom.

Ako je pacijent negativan na testu na klamidiju iako ima znakove stanja, doktor može preporučiti naknadno testiranje kako bi se utvrdio uzrok simptoma. Pacijenti s negativnim rezultatima testa na klamidiju također bi trebali razgovarati o tome koliko će često biti potrebni skrining testovi na spolno prenosive bolesti u budućnosti.

Pozitivni rezultati testa zahtijevaju naknadno ponovno testiranje na klamidiju nakon određenog vremenskog perioda:

• Većina pacijenata se ponovo testira oko tri mjeseca nakon završetka liječenja. Ova metoda praćenja može pomoći da se osigura da pacijent nije ponovo zaražen.
• Neki pacijenti imaju naknadno testiranje tri sedmice nakon tretmana kako bi potvrdili da je bakterija eliminirana. Ovo testiranje nije neophodno za sve pacijente, ali se preporučuje trudnicama liječenim od klamidije.
• Izbor naknadnog testiranja temelji se na specifičnoj situaciji pacijenta, a doktor može najbolje objasniti prednosti i nedostatke svakog pristupa.

Može biti od pomoći da postavite pitanja svom doktoru kako biste saznali više o rezultatima testa na klamidiju. Korisna pitanja mogu uključivati:

• Kakav je moj rezultat testa na klamidiju?
• Da li je moj test provjerio ima li drugih spolno prenosivih bolesti?
• Treba li mi bilo kakav tretman na osnovu mojih rezultata?
• Kako mogu razgovarati sa svojim seksualnim partnerima o klamidiji?
• Kada treba da se testiram na spolno prenosive bolesti i koliko često?