Kako ćelije stare i umiru, one se raspadaju i oslobađaju purine u krv.

U manjoj mjeri, purini mogu potjecati iz probave određene hrane, poput jetre, inćuna, skuše, graha, graška i određenih alkoholnih pića, prvenstveno piva. Većina mokraćne kiseline iz tijela se uklanja bubrezima, a iz tijela se izlučuje urinom, a ostatak se izbacuje u stolici.

Ako se proizvede previše mokraćne kiseline ili se ne ukloni dovoljno, može se akumulirati u tijelu uzrokujući povišen nivo u krvi (hiperurikemija).

Prisutnost viška mokraćne kiseline može uzrokovati giht, stanje koje karakterizira upala zglobova zbog stvaranja kristala mokraćne kiseline u zglobnoj (sinovijalnoj) tekućini. Višak mokraćne kiseline također se može taložiti u tkivima poput bubrega, što dovodi do bubrežnih kamenaca ili zatajenja bubrega.

Nakupljanje previše mokraćne kiseline u tijelu može biti posljedica stvaranja previše, nedovoljnog uklanjanja ili njihove kombinacije.

Povišeni nivoi mokraćne kiseline mogu se pojaviti kada dođe do povećanja ćelijske smrti, što se vidi kod nekih terapija raka ili, rijetko, kao nasljedna sklonost stvaranju previše mokraćne kiseline. Smanjeno izlučivanje mokraćne kiseline često je posljedica oslabljene funkcije bubrega zbog bubrežne bolesti.

Uzorak krvi se uzima iz vene na ruci ili kao 24-satni uzorak urina.

Nije potrebna priprema testa za mokraćnu kiselinu.

Neke laboratorije, međutim, preporučuju post od 4 ili više sati. Slijedite sva navedena uputstva i svakako razgovarajte sa svojim doktorom/laborantom o svim lijekovima koje uzimate prije izvođenja ovog testa.

Cijena testa mokraćne kiseline u LABOS laboratorij iznosi 5,00 KM.

Posjetite LABOS laboratoriju na lokaciji Tešanjska 1. ili nas kontaktirajte pozivom na broj tel. +387 33 549-532.

Test krvi za mokraćnu kiselinu se naručuje kada doktor posumnja da neko ima visok nivo mokraćne kiseline.

Neki ljudi s visokim nivoom mokraćne kiseline imaju bolest koja se naziva giht, što je uobičajen oblik artritisa. Ljudi s gihtom pate od bolova u zglobovima, najčešće u nožnim prstima, ali i u drugim zglobovima.

Test se također naređuje kada se pacijenti s karcinomom podvrgavaju kemoterapiji ili radioterapiji kako bi se osiguralo da nivo mokraćne kiseline ne budu opasno visoke.

Test mokraćne kiseline u urinu može se naručiti ako osoba pati od ponavljajućeg kamena u bubregu ili ima giht i potrebno ju je pratiti radi stvaranja ovih kamenaca.

Krv

Povišeni nivo mokraćne kiseline u krvi naziva se hiperurikemija i može biti uzrokovana proizvodnjom previše mokraćne kiseline u tijelu ili nemogućnošću bubrega da adekvatno uklone dovoljno mokraćne kiseline iz tijela.

Potrebna su daljnja istraživanja kako bi se utvrdio uzrok prekomjerne proizvodnje ili smanjene eliminacije mokraćne kiseline.

Postoji nekoliko genetskih urođenih stanja koja utječu na razgradnju purina. Rak koji se proširio sa svoje izvorne lokacije (metastatski), višestruki mijelom, leukemije i kemoterapija raka mogu uzrokovati povećanu proizvodnju mokraćne kiseline.

Hronična bubrežna bolest, acidoza, toksemija u trudnoći i alkoholizam mogu uzrokovati smanjenu eliminaciju mokraćne kiseline.

Povećane koncentracije mokraćne kiseline mogu uzrokovati stvaranje kristala u zglobovima, što može dovesti do upale i boli karakteristične za giht. Mokraćna kiselina također može formirati kristale ili kamenje u bubrezima koji mogu oštetiti bubrege.

Preporučuje se da ciljne nivoi urata u serumu (mokraćna kiselina) budu ispod 6 mg/dL za osobe kojima je dijagnosticirano stanje gihta.

Niski nivoi mokraćne kiseline u krvi viđaju se mnogo rjeđe od visokih i rijetko se smatraju razlogom za zabrinutost. Iako niske vrijednosti mogu biti povezane s nekim vrstama bolesti jetre ili bubrega, Fanconijevim sindromom, izloženošću toksičnim spojevima, a rijetko kao rezultat nasljednog metaboličkog defekta (npr. Wilsonova bolest), ta se stanja obično identificiraju drugim testovima i simptomima, a ne izoliranim rezultatom niske mokraćne kiseline.

Urin

Visoki nivoi mokraćne kiseline u urinu se vide kod gihta, multiplog mijeloma, metastatskog raka, leukemije i ishrane bogate purinima. Oni koji su u opasnosti od bubrežnih kamenaca i koji imaju visoke nivoe  mokraćne kiseline u mokraći mogu dobiti lijekove za sprječavanje stvaranja kamenaca.

Nizak nivo mokraćne kiseline u urinu može se primijetiti kod bolesti bubrega, hronične upotrebe alkohola i trovanja olovom.

Ne mora da znači da svi koji imaju visok nivo mokraćne kiseline dobivaju giht. Visok nivo mokraćne kiseline u krvi ne dovodi uvijek do simptoma. Ovo stanje, nazvano asimptomatska hiperurikemija, prilično je uobičajeno. Općenito se smatra da ovo stanje ne zahtijeva nikakvo praćenje ili liječenje osim ako je pogođena osoba u velikom riziku od komplikacija. Ljudi s članovima porodice koji su imali giht, bubrežne kamence ili bubrežne bolesti zbog hiperurikemije mogu se liječiti iako nemaju simptome.

Mnogi lijekovi mogu povećati ili smanjiti nivo  mokraćne kiseline. Konkretno, diuretički lijekovi poput tiazidnih lijekova mogu uzrokovati porast nivoa mokraćne kiseline.

Aspirin i drugi salicilati imaju različit učinak na mokraćnu kiselinu. Pri niskim nivoima aspirina (što se može dogoditi kod osoba koje uzimaju aspirin samo povremeno), aspirin može povećati mokraćnu kiselinu u krvi. S druge strane, u visokim dozama (koje se mogu koristiti za liječenje reumatoidnog artritisa), aspirin zapravo snižava koncentraciju mokraćne kiseline.

Za osobe koje imaju bubrežne kamence u mokraćnoj kiselini ili giht, treba izbjegavati hranu bogatu purinom, uključujući meso (poput jetre i bubrega), sardine i inćune. Također treba izbjegavati alkohol, jer usporava uklanjanje mokraćne kiseline iz tijela. Post, brzi gubitak težine, stres i naporne vježbe povećavaju nivo mokraćne kiseline.

Iako test mokraćne kiseline ne može definitivno dijagnosticirati giht, test na mononatrijev urat u sinovijalnoj tekućini (zglobna tekućina) može.

Mokraćna kiselina u krvi kod nekih ljudi može biti povišena bez pridruženih znakova ili simptoma (asimptomatska hiperurikemija). Međutim, opći pregledi radi otkrivanja ovog stanja se ne preporučuju niti se liječenje smatra odgovarajućim.