Ovisno o stadiju bolesti i metodi ispitivanja, potrebni su različiti uzorci:

• Najčešće se uzima krv iz vene na ruci radi testiranja na antitijela;
• Ako je prisutna rana od sifilisa, uzorak se uzima struganjem iz šankre na zahvaćenom području, poput grlića maternice, penisa, anusa ili grla;
• Ako neko ima kasnu ili latentnu fazu bolesti za koju se sumnja da je zahvatila mozak (neurosifilis), doktor će provjeriti cerebrospinalnu tečnost (CSF) na infekciju.

Nije potrebna posebna priprema za test.

U LABOS laboratoriji možete uraditi testove na sifilis:

• VDRL – 20 KM
• TPH (Treponema palidum) – 25 KM

Postoji nekoliko mogućih stadija sifilisa:

Primarni sifilis – primarni stadij počinje otprilike 2-3 sedmice nakon infekcije. Pojavljuju se jedan ili više šankra (ružičasto zadebljanja kože na kome se ubrzano stvara čir ili iscjedak), obično na dijelu tijela izloženom šankru seksualnog partnera, poput penisa ili vagine. Međutim, šankr je obično bezbolan i može proći nezapaženo, posebno ako se nalazi u rektumu ili na vratu maternice, te nestaje u roku od 4-6 sedmica, zarastajući bez obzira na to je li zaražena osoba liječena ili ne.

Sekundarni sifilis – ako se primarni sifilis ne liječi, sekundarni sifilis može se pojaviti od 6 sedmica do 6 mjeseci nakon što se šankr prvi put pojavi. Obilježen je kožnim osipom koji je često hrapav, crven i pjegav, često se pojavljuje na dlanovima i donjem dijelu stopala (neobično mjesto za većinu drugih uzroka osipa) i koji obično ne svrbi. Mogu postojati i drugi simptomi, poput groznice, umora, natečenih limfnih čvorova, grlobolje i bolova u tijelu.

Kasni, tercijarni sifilis – ako se ne liječi, sekundarni sifilis može nastaviti u latentnu fazu, tokom koje zaražena osoba nema simptome, ali nastavlja imati infekciju. Ako se još uvijek ne liječi, oko 15% ljudi razvit će komplikacije kasnog ili tercijarnog sifilisa. U tim slučajevima bakterije mogu oštetiti srce, oči, mozak, nervni sistem, kosti, zglobove ili gotovo bilo koji drugi dio tijela. Kada je zahvaćen centralni nervni sistem, naziva se neurosifilis. Tercijarni sifilis može trajati godinama, a posljednja faza dovodi do mentalnih bolesti, sljepila, drugih neuroloških problema, srčanih oboljenja i smrti.

Sifilis je najzarazniji u primarnoj i sekundarnoj fazi. Sifilis se može liječiti antibioticima, po mogućnosti penicilinom. Novostečene infekcije mogu se lako izliječiti; međutim, možda će biti potrebno duže liječenje za nekoga tko je zaražen više od godinu dana.

Dostupno je nekoliko različitih vrsta testova.

Testovi na antitijela (serologija) – ovi testovi se koriste najčešće i otkrivaju antitijela u krvi, a ponekad i u cerebrospinalnoj tečnosti (CSF). Dostupne su dvije vrste za testiranje sifilisa, test na netreponemalna antitijela i test na treponemalna antitijela (izvedeno iz naziva bakterije). Za skrining na sifilis može se koristiti bilo koja vrsta, ali mora biti popraćena drugim testom (drugom metodom) za potvrdu pozitivnog rezultata i dijagnosticiranje aktivnog sifilisa:

Neteponemalni testovi na antitijela – ovi testovi otkrivaju antitijela koja nisu posebno usmjerena protiv bakterije Treponema pallidum. Tijelo proizvodi ova antitijela kada osoba ima sifilis, ali se mogu proizvesti i u nekoliko drugih stanja. Testovi su visoko osjetljivi, ali budući da su nespecifični, lažno pozitivni rezultati mogu biti uzrokovani, na primjer, upotrebom lijekova, trudnoćom, lajmskom bolešću, određenim vrstama upale pluća, malarijom, tuberkulozom ili određenim autoimunim poremećajima, uključujući lupus . Pozitivan rezultat se mora potvrditi specifičnijim (treponemalnim) testom. Netreponemalni testovi uključuju:

• RPR (Rapid Plasma Reagin) – osim skrininga, ovaj test je koristan u praćenju liječenja sifilisa. U tu svrhu se mjeri nivo (titar) antitijela. Također se može koristiti za potvrdu prisutnosti aktivne infekcije kada je početni test na treponemalna antitijela pozitivan.
• VDRL – pored krvi, ovaj se test prvenstveno provodi na cerebrospinalnoj tečnosti kako bi se pomogla dijagnosticirati neurosifilis.

Treponemalni testovi na antitijela – ovi krvni testovi otkrivaju antitijela specifična za T. pallidum. Vrlo su specifični za sifilis, što znači da druga stanja vjerojatno neće uzrokovati pozitivan rezultat. Međutim, kada se osoba zarazi i ova antitijela se razviju, ostaju u krvi cijeli život. Za usporedbu, netreponemalna antitijela tipično nestaju kod adekvatno liječene osobe nakon otprilike 3 godine. Stoga, pozitivan rezultat treponemalnog skrininga mora biti popraćen nedreponemalnim testom (kao što je RPR) kako bi se napravila razlika između aktivne infekcije (ili ponovne infekcije) i one koja se dogodila u prošlosti i uspješno je izliječena. Treponemalni testovi na antitijela uključuju:

• FTA-ABS test (apsorpcija fluorescentnih treponemalnih antitijela) je koristan nakon prve 3-4 sedmice nakon izlaganja. Osim ispitivanja krvi, može se koristiti za mjerenje antitijela na T. pallidum u cerebrospinalnoj tečnosti kako bi se pomoglo u dijagnostici neurosifilisa.
• TP-PA test (aglutinacije čestica T. pallidum) se ponekad izvodi umjesto FTA-ABS jer je specifičniji i ima manje lažno pozitivnih rezultata.
• MHA-TP test (mikrohemaglutinacije) je još jedna potvrdna metoda, ali se ovaj test koristi mnogo rjeđe.
• Imunološki testovi (IA) su se razvili posljednjih godina, što ih čini pogodnim za skrining.

Izravno otkrivanje bakterija – ovi se testovi rjeđe izvode:

• Darkfield mikroskopija – ova metoda se može koristiti u ranim fazama sifilisa kada postoji sumnja na ranu (šankr). Uključuje sakupljanje rane, stavljanje na stakalce i ispitivanje posebnim instrumentom koji se naziva mikroskop tamnog polja.
• Molekularno ispitivanje (lančana reakcija polimeraze, PCR) – ovaj test otkriva genetski materijal iz bakterija u uzorku iz rane, krvi ili likvora.

Sljedeća tabela sažima faze sifilisa i vrste testova koji se mogu koristiti:

Test na sifilis može se naručiti kada osoba ima znakove i simptome, kao što su:

• Šankr na genitalijama ili grlu;
• Kožni osip koji je često hrapav, crven i pjegav, često se pojavljuje na dlanovima i donjem dijelu stopala (neuobičajeno mjesto za većinu drugih uzroka osipa) i koji obično ne svrbi, sa ili bez drugih simptoma, poput groznice, umora, natečenih limfnih čvorova, grlobolje i bolova u tijelu.

Pregledi na sifilis se preporučuju, bez obzira na simptome:

• Kada se osoba liječi se od drugih spolno prenosivih bolesti, poput gonoreje;
• Žena u trudnoći, tokom prve prenatalne posjete i ponovo u trećem tromjesečju i pri porodu ako je žena u visokom riziku
• Ako muškarac ima spolne odnose s muškarcima, tada testiranje treba raditi najmanje jednom godišnje ili svakih 3-6 mjeseci ako je u visokom riziku;
• Ako osoba ima visokorizične seksualne aktivnosti, poput nezaštićenog seksa s više partnera;
• Ako osoba ima HIV infekciju, pregled najmanje jednom godišnje;
• Ako osoba ima jednog ili više partnera koji su pozitivni na sifilis;
• Ako je osoba bila izložena zaraženom partneru.

Testovi na antitijela

Negativan test krvi znači da vjerojatno nema infekcije. Međutim, negativan skrining test znači samo da nema dokaza o bolesti u vrijeme testa. Antitijela se možda neće otkriti nekoliko sedmica nakon izlaganja bakteriji. Ako osoba zna da je izložena ili ako sumnja na infekciju, tada će možda biti potrebno ponovo ponoviti testiranje. Također je važno za one koji su u povećanom riziku od infekcije sifilisom da se redovno provode skrining testovi, radi provjere moguće infekcije.

Pozitivan RPR ili VDRL test mora biti praćen specifičnim testom na treponemalna antitijela (npr. FTA-ABS, TP-PA):

• Pozitivan rezultat na drugoj metodi potvrđuje rezultat skrininga i oboljeloj osobi se dijagnosticira sifilis.
• Negativan rezultat na treponemalnom testu može značiti da je početni RPR ili VDRL test bio lažno pozitivan. Mogu se provesti daljnja ispitivanja i istrage kako bi se utvrdio uzrok lažno pozitivnog rezultata.

Alternativno, laboratorij će koristiti test treponemalnih antitijela (FTA-ABS, TP-PA, IA) kao početni test. Pozitivan rezultat ukazuje na prisutnost antitijela na sifilis u krvi, ali budući da treponemalna antitijela ostaju pozitivna i nakon liječenja infekcije, to ne ukazuje na to da li je osoba trenutno zaražena ili je bila zaražena u prošlosti. Nasuprot tome, netreponemalna antitijela koja se otkriju s RPR-om tipično nestaju kod adekvatno liječene osobe nakon otprilike 3 godine. Stoga, ako je početni treponemalni test pozitivan, može se provesti RPR kako bi se razlikovala aktivna ili prošla infekcija. U ovom slučaju, pozitivan RPR potvrdio bi da je osoba bila izložena sifilisu, da se prethodno nije liječila, da ima aktivnu infekciju ili, ako je liječenje nastupilo prije više od 3 godine, moguću ponovnu infekciju.

Za praćenje liječenja i/ili utvrđivanje je li liječenje bilo uspješno, mogu se ocijeniti rezultati jednog ili više RPR titra. Antitijela na sifilis trebala bi biti niža nakon liječenja. Na primjer, ako je RPR inicijalno prijavljen kao 1: 256, vrijednost 1:16 nakon tretmana ukazivala bi na niži nivo antitijela. Ako titar ostane isti ili poraste, oboljela osoba može imati trajnu infekciju ili je ponovno zaražena. Rezultati se mogu izraziti i kao razrjeđenja (npr. 1/16) ili pretvoriti u cijeli broj (npr. 16 dil).

CSF testovi

Rezultati CSF testova na sifilis provode se na uzorcima cerebrospinalne tečnosti, obično kada neko ima kasnu ili latentnu fazu bolesti sa sumnjom na zahvaćenost mozga (neurosifilis). Često se tumače zajedno s krvnim testom, kao i znakovi, simptomi i historija bolesti oboljele osobe .

Pozitivan rezultat VDRL ili FTA-ABS na uzorku likvora ukazuje na vjerojatnu infekciju centralnog nervnog sistema. Negativan rezultat, posebno na FTA-ABS, može pomoći u isključivanju infekcije centralnog nervnog sistema.

Direktno ispitivanje

Ako struganje sa sumnjive rane na sifilis otkrije prisutnost bakterija sifilisa (pozitivan test na mikroskopiji tamnog polja ili PCR-u), to znači da osoba ima infekciju koja zahtijeva liječenje antibioticima, po mogućnosti penicilinom.

Negativan rezultat struganja može značiti da nema prisutne infekcije sifilisom, a simptomi su posljedica drugog uzroka, ili da u uzorku nije bilo dovoljno bakterija koje treba otkriti.

Nakon uspješnog liječenja, netreponemalna antitijela nestaju s vremenom, a treponemalna antitijela prisutna su u krvi doživotno.

Ako ste seksualno aktivni, trebate se obratiti doktoru u vezi sa bilo kojim sumnjivim osipom ili ranom u genitalnom području; jer osim sifilisa postoje mnoge druge spolno prenosive bolesti. Ako ste zaraženi, recite svom seksualnom partneru da se testira i liječi.

Rizik od dobivanja drugih spolno prenosivih bolesti povećava se ako imate rane od sifilisa. Prema Centrima za kontrolu i prevenciju bolesti, imate 2 do 5 puta veću vjerovatnoću da ćete biti zaraženi HIV-om, ako ste izloženi, kada su prisutne čirevi sifilisa. Ako imate takve šankre, trebali biste se testirati na HIV.

Najpouzdaniji načini izbjegavanja infekcije sifilisom ili bilo kojom spolno prenosivom bolešću su suzdržavanje od oralnog, vaginalnog i analnog seksa ili monogamni odnos sa nezaraženim partnerom. Osobe koje su spolno aktivne trebaju pravilno i dosljedno koristiti kondome kako bi smanjile rizik od infekcije sifilisom i drugim spolno prenosivim bolestima.

Sifilis u trudnoći može uzrokovati mnoge zdravstvene probleme kod djeteta, uključujući nisku porođajnu težinu, prijevremeni porođaj, pa čak i mrtvorođenče. Ponekad novorođenčad sa sifilisom nemaju znakove bolesti. Međutim, bez neposrednog liječenja, novorođenče bi moglo razviti kataraktu, gluhoću ili napadaje. Mnogi slučajevi kongenitalnog sifilisa prolaze nezapaženo sve dok se simptomi ne pojave u djetinjstvu ili adolescenciji.

Da, trebali biste reći svom seksualnom partneru da imate sifilis kako biste se mogli testirati i liječiti.

Da. Iako će liječenje izliječiti Vašu infekciju, možete je ponovo dobiti ako ste ponovno izloženi.