Uzorak krvi se dobiva iz vene na ruci.

Nije potrebna posebna priprema za test.

Broj trombocita se često traži kao standardni dio kompletne krvne slike koja se može uraditi kao dio godišnjeg pregleda. Gotovo uvijek se traži kada pacijent ima neobjašnjive modrice ili mu je potrebno neobično dugo vremena da zaustavi krvarenje iz male posjekotine ili rane.

Posjetite LABOS laboratoriju na lokaciji Tešanjska 1. ili nas kontaktirajte pozivom na broj tel. +387 33 549-532.

Kod odrasle osobe, normalan broj je oko 150-400 x 10⁹ po litri krvi.

Ako nivo trombocita opadne ispod 20 x 10⁹/L, može doći do spontanog krvarenja i smatra se rizikom opasnim po život. Pacijenti koji imaju bolest koštane srži, kao što je leukemija ili druge vrste karcinoma koštane srži, često doživljavaju pretjerano krvarenje zbog značajno smanjenog broja trombocita (trombocitopenija). Kako se broj stanica raka povećava u koštanoj srži, normalne stanice koštane srži se istiskuju, što rezultira manjim brojem stanica koje proizvode trombocite.

Nizak broj trombocita se može javiti kod nekih pacijenata s dugotrajnim problemima s krvarenjem (npr. hronično krvavi čir na želucu), čime se smanjuje opskrba trombocitima. Smanjen broj trombocita se može vidjeti i kod pacijenata sa Gram-negativnom sepsom.

Kod osoba sa autoimunim poremećajem (kao što je lupus ili idiopatska trombocitopenična purpura (ITP), gdje imuni sistem tijela može da proizvodi antitijela protiv trombocita, može doći do uništenja trombocita. Pacijenti koji su podvrgnuti hemoterapiji također mogu imati smanjen broj trombocita zbog supresije koštane srži .

Kinin, kinidin, sulfonamidi, digoksin, vankomicin i valijum su samo neki od lijekova koji smanjuju broj trombocita. Pacijenti koji su podvrgnuti hemoterapiji ili terapiji zračenjem također mogu imati smanjen broj trombocita. Do 5% trudnica može iskusiti trombocitopeniju u terminu koja se naziva gestacijska trombocitopenija.

Potrošnja trombocita se može primijetiti i kod bolesti bubrega. Trombotična, trombocitopenična purpura (TTP) i hemolitičko-uremijski sindrom (HUS) se vide kod zatajenja bubrega i mogu dovesti do manjeg  cirkuliranja trombocita u krvi. Slično tome, stanje poznato kao sekvestracija slezene, gdje se trombociti skupljaju unutar povećane slezene, također može uzrokovati smanjenje broja trombocita.

Umreženi trombociti: Kako bi se procijenio broj mladih trombocita, mogu se koristiti određene boje koje drugačije oboje mlade i stare trombocite, a i brojni automatizirani brojači ćelija imaju ovu mogućnost. Ovo se koristi kao indikacija izlaza trombocita iz koštane srži. Na primjer, kod autoimune trombocitopenije dolazi do povećanog izlaza trombocita u koštanoj srži i povećanog broja mladih (umreženih) trombocita u cirkulaciji. Ovo se može koristiti kao pomoć u dijagnosticiranju uzroka niskog broja trombocita.

Često se desi da (u do 1% populacije), lake modrice ili krvarenje mogu biti posljedica nasljedne bolesti zvane von Willebrandova bolest. Iako broj trombocita može biti normalan, njihova sposobnost da se zalijepe jedni za druge je smanjena zbog smanjenja von Willebrandovog faktora, proteina potrebnog za pokretanje procesa zgrušavanja. Mnogi slučajevi mogu ostati nedijagnosticirani zbog blage prirode bolesti. Vrlo često se otkrivaju kada pacijent mora na operaciju ili vađenje zuba ili prilikom porođaja. Međutim, neki slučajevi su teži i mogu se pogoršati upotrebom određenih lijekova, što rezultira ugrožavanjem života.

Povećani broj trombocita (trombocitoza) može se smatrati reaktivnim odgovorom na upalni stimulus ili na krvarenje, dok neki ljudi mogu imati značajniji problem u krvi koji se zove mijeloproliferativni poremećaj. Neki, iako imaju povećan broj trombocita, mogu imati sklonost krvarenju zbog nedostatka ljepljivosti trombocita; kod drugih, trombociti zadržavaju svoju ljepljivost, ali, budući da ih je povećan broj, imaju tendenciju da se lijepe jedna za drugu, stvarajući nakupine koje mogu blokirati krvni sud i uzrokovati oštećenja, uključujući smrt (tromboembolija). Za suzbijanje ove ljepljivosti koriste se lijekovi kao što je aspirin.

Nivoi CA 19-9 mjere se jedinicama po milimetru (U/mL). Izvještaj o ispitivanju može uključivati ​​i tumačenje mjerenja, na primjer, da li je to normalno ili abnormalno. Normalni nivoi obično se kreću između 0-37 U/mL.

Nivo CA 19-9 može biti povišen kod zdravih ljudi bez ikakve osnovne bolesti. Visok nivo CA 19-9 takođe može biti povezan sa različitim stanjima, uključujući:

• Rak gušterače, debelog crijeva i rektuma, jetre, žučnog mjehura, žučnih kanala, želuca, jajnika i mjehura;
• Holangitis, infekcija žučnih kanala;
• Pankreatitis, tj. upala gušterače;
• Ciroza jetre;
• Opstrukcija žučnih kanala, na primjer iz žučnih kamenaca.

Budući da povišeni nivoi nisu uvijek znak zdravstvenog problema, istraživanje još uvijek utvrđuje kako protumačiti CA 19-9 testiranje za dijagnozu, prognozu i liječenje različitih stanja. Kao takvo, testiranje CA 19-9 najčešće se koristi uz druge vrste ispitivanja. Važno je da pacijenti razgovaraju o značenju svog CA 19-9 testa sa svojim doktorom, koji je u najboljoj poziciji da objasni njegov značaj u njihovoj individualnoj situaciji.

Način tumačenja CA 19-9 testiranja može ovisiti o kontekstu u kojem se testiranje koristi:

Dijagnoza: Kao dijagnostički test, povišeni nivo CA 19-9 može ukazivati ​​na prisustvo raka ili drugih stanja, ali se ne bi se trebao koristiti kao jedini test za postavljanje dijagnoze. Mjerenja se obično tumače rezultatima drugih testova, poput snimanja i biopsije.

Praćenje: Nivoi CA 19-9 mogu se periodično pratiti tokom ili nakon liječenja raka. To može pomoći doktorima u procjeni kako pacijentov rak reagira na liječenje. Pad nivoa CA 19-9 mogao bi pomoći u potvrđivanju efikasnosti određenog tretmana. Nasuprot tome, porast nivoe CA 19-9 mogao bi ukazivati ​​na potrebu promjene režima liječenja.

Predviđanje prognoze: Rezultati testa CA 19-9 mogu se koristiti za procjenu prognoze raka, ali se ne koriste sami u tu svrhu. Za neke vrste raka, pacijenti s visokim nivoama CA 19-9 pri postavljanju dijagnoze ili neposredno nakon liječenja mogu imati lošiju prognozu od onih s nižim nivoama CA 19-9.

Otkrivanje recidiva: Nivoe CA 19-9 koje počinju nisko, a kasnije se povećavaju mogu ukazivati ​​na rak koji se vratio nakon što je pacijent završio liječenje. Porast CA 19-9 obično prethodi drugim dokazima rekurentne (ponavljane) bolesti koji se vide na slikovnim testovima, poput CAT skeniranja ili MRI. Međutim, porast CA 19-9 ne ukazuje uvijek na recidiv, pa se potvrda progresije bolesti mora potražiti studijama snimanja i/ili biopsijom.

Laboratorije mogu koristiti različite metode za mjerenje CA 19-9. Iz tog razloga, pacijenti koji se odluče na serijsko praćenje nivoa CA 19-9 trebaju provjeriti da li se za svaki test koristi ista metoda. U izvještaju o ispitivanju obično je navedena metoda koja se koristi za procjenu nivoa CA 19-9.

Život na velikim nadmorskim visinama, naporno vježbanje i porođaj mogu uzrokovati povećanje nivoa trombocita.

Smanjenje nivoa može se uočiti kod žena prije menstruacije.

Lijekovi koji mogu uzrokovati povećanje nivoa trombocita uključuju estrogen i oralne kontraceptive.

Drugi nasljedni poremećaji uzrokovani defektnim trombocitima ili smanjenim/odsutnim proteinima koji aktiviraju trombocite uključuju Glanzmannovu trombasteniju, Bernard-Soulierovu bolest, Chediak-Higashijev sindrom, Wiskott-Aldrichov sindrom, May-Hegglin sindrom i Downov sindrom. Međutim, pojava ovih genetskih abnormalnosti je vrlo rijetka.

Prvo se mora utvrditi osnovni uzrok krvarenja, a onda i liječiti. Koncentrati trombocita se mogu transfuzirati kako bi se povećao broj trombocita koji cirkuliraju. U nekim slučajevima gdje postoji autoimuno uništavanje trombocita, upotreba steroida može stimulirati povećanje proizvodnje trombocita.

Modrice bez očiglednog razloga, krvarenje iz nosa, usta ili rektuma, također bez očigledne ozljede, ili nemogućnost zaustavljanja krvarenja male rane u razumnom vremenskom periodu, veliki broj crvenih tačaka na koži (petehije) ili veće ravne nakupine krvi (purpura) ispod kože; sve to može ukazivati ​​na nedostatak trombocita.

Povišene razine trombocita gdje postoji reaktivni uzrok obično ne izazivaju probleme, ali gdje postoji disfunkcija trombocita u mijeloproliferativnom poremećaju može dovesti do krvnih ugrušaka ili paradoksalno abnormalnog krvarenja. Veća opasnost je krvarenje koje neće prestati, ili se nastavlja nenormalno dugo, zbog niskog broja trombocita.

Trombociti prežive oko 8-10 dana. Ako u ovom periodu prije operacije popijete bilo šta sa aspirinom, funkcija trombocita može biti smanjena što može dovesti do prekomjernog krvarenja. Shodno tome, operacija treba otkazati.

Broj trombocita može varirati tokom dana; međutim, broj je najveći u podne. Pod određenim uslovima trombociti se mogu nakupljati i može se činiti kao da ih je malo.