Uzorak urina sa čistim ulovom srednjeg toka je najčešći tip uzorka koji se prikuplja.

Urin se također može prikupiti pomoću katetera, a rijetko se igla koristi za aspiraciju urina direktno iz mjehura. Za dojenčad, vrećica za prikupljanje se može pričvrstiti na genitalno područje kako bi se uhvatio proizvedeni urin.

Važno je prvo očistiti genitalno područje prije prikupljanja urina, jer postoji mogućnost kontaminacije urina bakterijama i ćelijama iz okolne kože tokom prikupljanja (posebno kod žena).

Počnite mokriti, pustite da malo urina padne u WC školjku, zatim sakupite oko 30 ml urina tj. barem četvrtinu zapremine sterilne čašice za urin), a ostatak ispraznite u WC školjku. Ne dopustite da unutrašnjost posude dođe u dodir s kožom i ne uzimajte urin iz WC školjke (ili bilo koje druge posude).

Posebne pripreme nema, ali ovisno o vrsti kulture, mogu vam se dati posebna uputstva. Od Vas se može tražiti da ne urinirate najmanje jedan sat prije testa i/ili da popijete čašu vode 15-20 minuta prije uzimanja uzorka. To će pomoći da se osigura dovoljno urina za test.

Također, ako uzimate antibiotike trebate obavijestiti laboranta, jer to može utjecati na Vaše rezultate.

Cijena testa urinokulture u LABOS laboratoriji iznosi 10 KM.

Bubrezi, par organa u obliku graha koji se nalaze pri dnu grudnog koša na desnoj i lijevoj strani leđa. Njihova funkcija je da filtriraju otpad iz krvi i proizvode urin, žutu tekućinu koja izbacuje otpad iz tijela. Urin putuje kroz cijevi zvane mokraćovodi od bubrega do mjehura, gdje se privremeno skladišti, a zatim kroz mokraćnu cijev dok se prazni.

Urin sadrži niske nivoe mikroba, poput bakterija ili kvasca, koji se kreću s kože u urinarni trakt te rastu i množe se uzrokujući urinarnu infekciju.

Većina urinarne infekcije se lahko liječi. Međutim, ako se ne riješe, infekcija se može proširiti iz mjehura i uretera u bubrege. Infekcija bubrega je opasnija i može dovesti do trajnog oštećenja bubrega. U nekim slučajevima, neliječena infekcija urinarnog trakta može se proširiti u krvotok (septikemija) i uzrokovati sepsu, koja može biti opasna po život.

Žene i djevojčice češće obolijevaju od urinarnih infekcija nego muškarci i dječaci. Čak i djevojčice u adolescenciji mogu imati česte infekcije urinarnog trakta. Za muškarce i dječake sa urinarnim infekcijama potvrđenim urinokulturom, provode se daljnja ispitivanja. Cilj je da se isključi pristutvo kamena u bubregu ili strukturne abnormalnosti koje mogu uzrokovati infekciju.

Osobe s bubrežnom bolešću ili s drugim stanjima koja utječu na bubrege mogu biti sklonije čestim, ponovljenim i/ili kompliciranim urinarnim infekcijama. Ta stanja uključuju dijabetes,kamen u bubregu, ili osobe s oslabljenim imunitetom.

Urinokultura se koristi, zajedno s rezultatima analize urina, za dijagnosticiranje infekcije urinarnog trakta i za identifikaciju bakterija ili kvasca koji uzrokuju infekciju.

Za urinokulturu, mali uzorak urina stavlja se na jednu ili više ploča agara (tanki sloj hranjivog medija) i inkubira na tjelesnoj temperaturi. Sve bakterije ili kvasci prisutni u uzorku urina rastu u narednih 24 do 48 sati. Laborant proučava kolonije na agar ploči, brojeći ukupan broj i utvrđujući koliko je vrsta naraslo. Veličina, oblik i boja ovih kolonija pomažu u identifikaciji prisutnih bakterija. Broj kolonija ukazuje na količinu bakterija izvorno prisutnih u uzorku urina. Količina se može razlikovati između normalnog nivoa bakterija i infekcije.

U idealnom slučaju, ako je za test prikupljen dobar čisti uzorak ulova, prisutne su samo bakterije koje izazivaju infekcije urinarnog trakta. Obično će to biti jedna vrsta bakterija koja će biti prisutna u relativno velikom broju. Ako bude prisutno više vrsta bakterija, to može biti posljedica infekcije koja uključuje više od jednog patogena. Međutim, to je vjerovatnije zbog kontaminacije kože prilikom tokom prikupljanja urina.

Ako nakon 24 do 48 sati inkubacije na agaru nema ili ima mali rast, kultura urina se smatra negativnom i potpunom. To ukazuje na to da infekcija nije prisutna.

Ako je urinokultura pozitivna, može se obaviti ispitivanje osjetljivosti kako bi se utvrdilo koji će antibiotici inhibirati rast mikroba koji uzrokuje infekciju. Rezultati će pomoći doktoru da utvrdi koji su lijekovi vjerovatno najdjelotvorniji u liječenju vaše infekcije.

Urinokultura se koristi, prema preporukama nekoliko zdravstvenih organizacija, za pregled trudnica na asimptomatsku bakteriuriju. To je stanje u kojem se značajne količine bakterija nalaze u urinu, ali ne uzrokuju simptome. Oko 2% -10% trudnica ima ovo stanje. Ono  može dovesti do ozbiljnije infekcije bubrega, kao i povećanog rizika od prijevremenog poroda i niske porođajne težine.

Urinokultura se može naručiti ako imate znakove i simptome infekcije urinarnog trakta (UTI) i/ili rezultati analize urina pokazuju da možda imate urinarnu infekciju.

Neki znakovi i simptomi infekcije urinarnog trakta uključuju:

• Snažan, čest nagon za mokrenjem;
• Bol i/ili peckanje tokom mokrenja;
• Mutni urin;
• Urin jakog mirisa;
• Bol u donjem dijelu leđa
• Pritisak u donjem dijelu trbuha;
• Male količine krvi u urinu.

Ako je urinarna infekcija ozbiljnija i/ili se proširile na bubrege, to može uzrokovati bol u boku, visoku temperaturu, drhtanje, mučninu ili povraćanje.

Ponekad se mogu propisati antibiotici bez potrebe za urinokulturom za mlade žene sa znakovima i simptomima urinarne infekcije i koje imaju nekompliciranu infekciju donjeg urinarnog trakta. Ako postoji sumnja na kompliciranu infekciju ili simptomi ne reagiraju na početnu terapiju, preporučuje se kultura urina.

Trudnicama bez ikakvih simptoma preporučuje se pregled urinološke kulture u ranoj trudnoći (na primjer, u drugom tromjesečju) ili tokom prvog prenatalnog pregleda zbog bakterija u mokraći.

Rezultati urinarne kulture često se tumače zajedno s rezultatima analize urina i s obzirom na to kako je prikupljen uzorak i postoje li simptomi. Uzorci urina mogu biti kontaminirani bakterijama koje se normalno nalaze na koži (normalna flora). Mora se voditi računa o tumačenju nekih rezultata uzgoja.

Pozitivna kultura urina

Obično se prisustvo jedne vrste bakterija koja raste pri velikom broju kolonija smatra pozitivnom kulturom urina.

Za čiste uzorke ulova koji su pravilno prikupljeni, kulture s više od 100.000 jedinica formiranja kolonija (CFU)/mililitar jedne vrste bakterija obično ukazuju na infekciju. U nekim slučajevima, međutim, možda nema značajnog broja bakterija, iako je prisutna infekcija. Ponekad manji brojevi (1.000 do 100.000 CFU/mL) mogu ukazivati ​​na infekciju, posebno ako su prisutni simptomi.

Slično, za uzorke prikupljene tehnikom koja minimizira kontaminaciju, kao što je uzorak prikupljen kateterom, rezultati od 1.000 do 100.000 CFU/mL mogu se smatrati značajnim.

Rezultati analize urina mogu se koristiti za tumačenje rezultata urinokulture. Na primjer, pozitivna leukocitna esteraza (marker bijelih krvnih zrnaca) i nitrit (marker za bakterije) pomažu u potvrđivanju urinarne infekcije.

Iako različite bakterije mogu uzrokovati infekcije urinarnog trakta, većina je posljedica Escherichia coli (E. coli), bakterija koje su uobičajene u probavnom traktu i rutinski se nalaze u stolici.

Druge bakterije koje obično uzrokuju urinarne infekcije uključuju:

• Proteus;
• Klebsiella;
• Enterobacter;
• Staphylococcus;
• Acinetobacter;
• Povremeno kvasac poput Candide albicans.

Negativna kultura urina

Kultura za koju se izvještava da „nema rasta u 24 ili 48 sati“ obično ukazuje na to da nema infekcije. Međutim, ako simptomi potraju, urinokultura se može ponoviti na drugom uzorku kako bi se utvrdilo prisustvo bakterija pri manjem broju kolonija ili drugih mikroorganizama koji mogu uzrokovati ove simptome. Prisutnost bijelih krvnih zrnaca i mali broj mikroorganizama u urinu simptomatske osobe stanje je poznato kao akutni uretralni sindrom.

Kontaminacija

Ako kultura pokazuje rast nekoliko različitih vrsta bakterija, onda je vjerovatno da je rast posljedica kontaminacije. To se posebno odnosi na uzorke urina gdje su prisutni organizmi uključuju laktobacile i/ili druge uobičajene nepatogene vaginalne bakterije u žena. Ako simptomi potraju, doktor ili laborant može zatražiti ponovnu kulturu na uzorku koji je pažljivije prikupljen. Međutim, ako je jedna vrsta bakterija prisutna u znatno većem broju kolonija od ostalih, na primjer, 100.000 CFU/mL nasuprot 1.000 CFU/mL, tada se mogu provesti dodatna ispitivanja kako bi se identificirale prevladavajuće bakterije.

Urinokultura može otkriti neke spolno prenosive bolesti.

Međutim, test urinokulture nije najbolji izbor za spolno prenosive bolesti kod odraslih. Neke spolno prenosive bolesti, poput klamidije, mogu se testirati pomoću uzorka urina. Primijenjena metoda ispitivanja otkriva genetski materijal klamidije u urinu.

Recite svom doktoru ako mislite da imate spolno prenosivu bolest, kako bi doktor mogao naručiti odgovarajući test. Urinokulture se mogu koristiti za testiranje spolno prenosivih bolesti kod djece.

Bitno je da su koža i genitalno područje dobro očišćeni prije prikupljanja uzorka. U suprotnom urinokultura može uzgojiti tri ili više različitih vrsta bakterija i pretpostavlja se da je kontaminirana. Kultura će biti odbačena jer se ne može utvrditi je li bakterija nastala unutar ili izvan urinarnog trakta.

Kontaminirani uzorak se može izbjeći slijedeći upute za pažljivo čišćenje i prikupljanjem čistog uzorka urina iz srednjeg toka.

Bakterije poznate kao Escherichia coli (E. coli) uzrokuju većinu infekcija donjeg urinarnog trakta. Obično je osjetljiva na različite antibiotike, poput trimetoprim-sulfametoksazola, ciprofloksacina i nitrofurantoina. Na temelju ovih podataka, Vaš doktor može propisati jedan od ovih antibiotika bez uzimanja kulture.

Ako se Vaša infekcija ne liječi, može se premjestiti iz donjeg urinarnog trakta u gornji urinarni trakt. To može inficirati bubrege te se eventualno proširiti u krvotok, uzrokujući septikemiju i sepsu, ozbiljno i potencijalno opasno stanje. Znakovi i simptomi septikemije uključuju groznicu, povišeni broj bijelih krvnih zrnaca i umor.

Postoji veliki broj faktora koji predisponiraju osobu da dobije urinarne infekcije.

Češće su kod djevojčica i žena nego kod dječaka i muškaraca zbog razlika u genitalijama i mokraćnim putevima. Neka novorođenčad i mala djeca imaju abnormalnosti urinarnog trakta s kojima su rođene (urođene). Navedeno povećavaja rizik od infekcija urinarnog trakta.

Faktori koji povećavaju rizik od infekcije urinarnog trakta su sljedeći. Spolni odnosi, dijabetes, trudnoća, loša kontrola mjehura, bubrežni kamenci ili tumori. U bolnici, domu za starije osobe ili kućnoj njezi urinarni kateteri glavni su faktori rizika za infekcije urinarnog trakta.