Uzorak krvi se uzima iz vene na ruci.

Priprema za test nije potrebna.

Cijena testa D-dimera u LABOS laboratoriji iznosi 25 KM.

Kad je krvni sud ili tkivo ozlijeđeno i počne krvariti, tijelo pokreće proces koji se naziva hemostaza kako bi stvorio krvni ugrušak, koji bi ograničio i na kraju zaustavio krvarenje.

Ovaj proces proizvodi niti proteina zvanog fibrin, koji se međusobno umrežavaju i tvore fibrinsku mrežu. Ta mreža, zajedno s trombocitima, pomaže u zadržavanju stvarajućeg krvnog ugruška na mjestu ozljede sve dok ne zacijeli.

Nakon što je područje imalo vremena da zacijeli i ugrušak više nije potreban, tijelo koristi enzim zvan plazmin da razbije ugrušak (tromb) na male komadiće kako bi se mogao ukloniti.

Fragmenti raspadajućeg fibrina u ugrušku nazivaju se proizvodi razgradnje fibrina (FDP), koji se sastoje od komada različitih veličina umreženog fibrina. Jedan od konačnih proizvedenih proizvoda razgradnje fibrina je D-dimer, koji se može mjeriti u uzorku krvi, ako je prisutan.

Nivo D-dimera u krvi može značajno porasti kada dođe do značajnog stvaranja i razgradnje fibrinskih ugrušaka u tijelu.

Za osobu koja ima nizak ili srednji rizik od zgrušavanja krvi (tromboze) i/ili trombotičke embolije, značaj testa D-dimera je u tome što se može koristiti u hitnoj pomoći za utvrđivanje vjerovatnoće prisutnosti ugruška.

Negativan test D-dimera (nivo D-dimera ispod unaprijed određenog graničnog praga) ukazuje na to da je malo vjerojatno da je prisutan tromb. Međutim, pozitivan test D-dimera ne može predvidjeti postoji li ugrušak. To ukazuje na to da su potrebne dodatne dijagnostičke procedure (npr. ultrazvuk, CT angiografija).

Nekoliko je faktora i stanja povezanih s neodgovarajućim stvaranjem krvnih ugrušaka. Jedna od najčešćih je duboka venska tromboza (DVT), koja uključuje stvaranje ugrušaka u venama duboko u tijelu, najčešće u potkoljenicama.

Ovi ugrušci mogu postati vrlo veliki i blokirati protok krvi u nogama, uzrokujući oticanje, bol i oštećenje tkiva. Moguće je da se komad ugruška otkine i otputuje u druge dijelove tijela. Ovaj „embolus“ može se zaglaviti u plućima, uzrokujući plućnu emboliju ili emboliju (PE).

Iako se ugrušci najčešće stvaraju u venama nogu, mogu se pojaviti i na drugim područjima. Mjerenja D-dimera mogu se koristiti za otkrivanje ugrušaka na bilo kojem od ovih mjesta.

Na primjer, ugrušci u koronarnim arterijama uzrok su infarkta miokarda (srčanog udara). Na sluznici srca ili njegovih zalistaka mogu se stvoriti ugrušci, posebno kada srce kuca nepravilno (atrijalna fibrilacija) ili kada su zalisci oštećeni.

Ugrušci se također mogu formirati u velikim arterijama kao rezultat sužavanja i oštećenja uzrokovanog aterosklerozom. Komadići takvih ugrušaka mogu se odlomiti i uzrokovati emboliju koja blokira arteriju u drugom organu, poput mozga (uzrokuje moždani udar) ili bubrega.

Mjerenja D-dimera također se mogu naručiti, zajedno s drugim testovima, kako bi se pomoglo u dijagnostici diseminirane intravaskularne koagulacije (DIC). DIC je stanje u kojem se faktori zgrušavanja aktiviraju i zatim troše po cijelom tijelu. To stvara brojne sitne krvne ugruške i u isto vrijeme ostavlja pogođenu osobu osjetljivom na prekomjerno krvarenje.

To je složeno, ponekad i po život opasno stanje koje može nastati iz različitih situacija, uključujući neke hirurške zahvate, sepsu, ugriz otrovnih zmija, bolesti jetre i nakon poroda. Nivo D-dimera obično će biti vrlo povišen u DIC-u.

D-dimer testovi se koriste kako bi se isključilo prisustvo neprikladnog krvnog ugruška (tromba) kod:

• Duboke venske tromboze (DVT);
• Plućne embolije (PE);
• Moždanog udara.

Ovaj se test može koristiti za utvrđivanje je li potrebno dodatno testiranje kako bi se dijagnosticirale bolesti i stanja koja uzrokuju hiperkoagulabilnost, sklonost neprikladnom zgrušavanju.

Nivo D-dimera može se koristiti za dijagnosticiranje diseminirane intravaskularne koagulacije (DIC) i za praćenje efikasnosti liječenja DIC-om.

Testiranje D-dimera često se naručuje kada neko ode u hitnu pomoć sa simptomima ozbiljnog stanja (na primjer, bol u grudima i otežano disanje).

Test D-dimera može se naručiti ako neko ima simptome duboke venske tromboze, kao što su:

• Bol ili osjetljivost nogu (obično u jednoj nozi);
• Oticanje nogu (edem);
• Promjena boje noge.

Može se naručiti ako neko ima simptome plućne embolije, kao što su:

• Iznenadni nedostatak daha ili otežano disanje;
• Kašalj, hemoptiza (krv prisutna u sputumu);
• Bol u grudima povezan sa plućima;
• Ubrzan rad srca.

D-dimer je posebno koristan kada doktor misli da nešto drugo osim duboke venske tromboze ili plućne embolije uzrokuje simptome.

To je brz, neinvazivan način koji pomaže u isključivanju abnormalnog ili prekomjernog zgrušavanja kao temeljnog uzroka. Međutim, ne treba ga koristiti ako je vjerojatnost plućne embolije velika na temelju bolničke procjene.

Kada osoba ima simptome diseminirane intravaskularne koagulacije (DIC), poput krvarenja desni, mučnine, povraćanja, jakih bolova u mišićima i trbuhu, napadaja i smanjene mokraće, može se naručiti D-dimer test, zajedno s PT, PTT , fibrinogena i broja trombocita, koji pomažu u dijagnosticiranju stanja.

D-dimer se takođe može naručiti u intervalima kada je neko na liječenju DIC-a kako bi se pomoglo pratiti njegov napredak.

Normalan ili “negativan” rezultat D-dimera (nivo D-dimera je ispod unaprijed određenog graničnog praga) znači najvjerojatnije da testirana osoba nema akutno stanje ili bolest koja uzrokuje abnormalno stvaranje i razgradnju ugrušaka.

Većina zdravstvenih radnika slaže se da je negativan D-dimer najvažniji i najkorisniji kada se test radi za osobe za koje se smatra da imaju nizak do umjeren rizik od tromboze. Test se koristi kako bi se isključilo zgrušavanje kao uzrok simptoma.

Pozitivan rezultat D-dimera može ukazivati ​​na prisutnost abnormalno visokog nivoa produkata razgradnje fibrina. Ukazuje na to da može doći do značajnog stvaranja i razgradnje krvnih ugrušaka (tromba) u tijelu, ali ne govori o lokaciji niti uzroku. Na primjer, to može biti posljedica venske tromboembolije (VTE) ili diseminirane intravaskularne koagulacije (DIC). Obično je nivo D-dimera vrlo povišen u DIC-u.

Međutim, povišeni D-dimer ne ukazuje uvijek na prisustvo ugruška, jer brojni drugi faktori mogu uzrokovati povećan nivo.

Povišeni nivoi mogu se vidjeti u stanjima u kojima se fibrin stvara, a zatim razgrađuje, poput nedavne operacije, traume, infekcije, srčanog udara i nekih vrsta raka ili stanja u kojima se fibrin ne čisti normalno, poput bolesti jetre. Stoga se D-dimer obično ne koristi za isključivanje VTE kod hospitaliziranih pacijenata (stacionarno okruženje).

Fibrin se također formira i razgrađuje tokom trudnoće, pa to može dovesti do povišenog nivoa D-dimera. Međutim, ako se sumnja na DIC kod žene koja je trudna ili je u neposrednom postporođajnom razdoblju, tada se može upotrijebiti test D-dimera, zajedno s brojem PT, PTT, fibrinogena i trombocita kako bi se dijagnosticiralo njeno stanje. Ako žena ima DIC, njen nivo D-dimera će biti vrlo povišen.

D-dimer se preporučuje kao dodatni test.

Budući da je D-dimer osjetljiv test, ali ima slabu specifičnost, treba ga koristiti samo za isključivanje duboke venske tromboze (DVT), a ne za potvrdu dijagnoze. Ne smije se koristiti za plućnu emboliju ako je klinička vjerojatnost tog stanja velika.

I povećani i normalni nivoi D-dimera mogu zahtijevati praćenje i mogu dovesti do daljnjih dijagnostičkih ispitivanja. Ljudima s pozitivnim testovima D-dimera i onima s umjerenim do visokim rizikom za DVT potrebno je dodatno ispitivanje s dijagnostičkim snimanjem (npr. CT angiografija).

Kada se koristi za praćenje liječenja DIC-a, smanjeni nivoi ukazuju na to da je liječenje efikasno, dok povećanje nivoa može ukazivati ​​na to da liječenje ne djeluje.

Neki faktori rizika uključuju:

• Teška operacija ili trauma;
• Hospitalizacija ili život u staračkom domu;
• Dugotrajna nepokretnost (može uključivati ​​duga putovanja avionom, automobilom itd. Ili produženi odmor u krevetu);
• Korištenje kontracepcije ili hormonske nadomjesne terapije;
• Slomljena kost i/ili nošenje gipsa;
• Trudnoća ili skori porod;
• Antifosfolipidni sindrom;
• Određeni karcinomi;
• Nasljedni poremećaj zgrušavanja (mutacija faktora V Leiden);
• Historija prethodne venske tromboembolije (VTE);
• Gojaznost;
• Pušenje.

Ako se utvrdi u zdravstvenoj ustanovi da imate nizak do srednji rizik od tromboze i/ili venske tromboembolije i ako imate pozitivan test na D-dimer, Vaš će doktor vjerojatno naručiti neinvazivni postupak skeniranja, kao što je ultrazvuk vena, multi-detektorska spiralna kompjuterizovana aksijalna tomografija (CT), direktna plućna angiografija ili ventilacijsko-perfuzijsko (V/Q) skeniranje.

Koncentracija D-dimera raste kod starijih osoba, a lažno pozitivni rezultati mogu se vidjeti s visokim nivoom reumatoidnog faktora, proteina koji se vidi kod ljudi s reumatoidnim artritisom.

Testiranje D-dimera nije dobro proučeno kod djece.

Postoji nekoliko različitih metoda ispitivanja D-dimera. Trenutno dostupni testovi D-dimera koji daju kvantitativne rezultate obično se rade u bolničkoj laboratoriji. Budući da se u različitim jedinicama koriste različiti testovi, rezultati jednog se ne mogu ekstrapolirati na drugi.